Kemoterapija

Idealni lijek protiv raka trebao bi razarati stanice raka a da pri tome ne oštećuje normalne stanice, međutim, takav lijek ne postoji. No, unatoč uskoj granici između dobrobiti i štetnosti mnogi se ljudi mogu liječiti lijekovima protiv raka (kemoterapija) a neki se mogu i izliječiti. Danas se nuspojave kemoterapije mogu svesti na najmanju moguću mjeru.

Lijekovi protiv raka dijele se u nekoliko skupina: alkilirajuća sredstva, protumetaboliti, biljni alkaloidi, protutumorski antibiotici, enzimi, hormoni i modifikatori biološkog odgovora. Često se rabi zajedno (istodobno) dva ili više lijekova. Načelo kombinacijske kemoterapije je da se upotrijebe lijekovi koji djeluju na različitim dijelovima staničnih metaboličkih procesa i na taj način povećavaju vjerojatnost da će biti uništeno više stanica raka. Osim toga, otrovne nuspojave kemoterapije mogu se smanjiti kada se kombinira lijekove s različitom otrovnošću, jer se svaki od lijekova daje u nižoj dozi nego što bi bilo potrebno kada bi se pojedini lijek primjenjivao sam. Konačno, katkada se kombiniraju lijekovi s vrlo različitim svojstvima. Na primjer, lijekovi koji će ubiti tumorske stanice mogu se kombinirati s lijekovima koji potiču (stimuliraju) tjelesni imunološki sustav protiv raka (modifikatori biološkog odgovora).

Dušikov plikavac (iperit), korišten kao oružje (bojni otrov) u Prvom svjetskom ratu, primjer je alkilirajućeg sredstva. Alkilirajuća sredstva ometaju molekulu DNK mijenjajući njenu građu ili funkciju tako da se ona ne može ponovno stvarati, što sprječava umnažanje stanice. Međutim, razlika između korisne i štetne doze je mala. Nuspojave uključuju mučninu, povraćanje, ispadanje kose, podražaj mokraćnog mjehura s krvlju u mokraći (hemoragični cistitis), niski broj bijelih krvnih stanica (leukopenija), crvenih krvnih stanica (anemija) i krvnih pločica (trombocitopenija), niski broj spermija u muškaraca (i moguće potpuni sterilitet) te povećani rizik od nastanka leukemije.

Protumetaboliti su široka skupina lijekova koji ometaju neke korake u sintezi DNK ili RNK sprječavajući ponovno stvaranje stanice. Osim što uzrokuju iste nuspojave kao alkilirajuća sredstva, neki protumetaboliti uzrokuju kožni osip, tamnjenje kože (povećana pigmentacija) ili zatajenje bubrega.

Biljni alkaloidi su lijekovi koji mogu zaustaviti dijeljenje stanice, u trenutku kada se to događa, sprječavajući nastajanje novih stanica. Nuspojave su slične onima alkilirajućih sredstava.

Protutumorski antibiotici također oštećuju DNK sprječavajući ponovno stvaranje stanice. Nuspojave su slične onima alkilirajućih sredstava.

Bolesniku s akutnom limfoblastičkom leukemijom može se dati asparaginaza, enzim koji iscrpljuje aminokiselinu asparagin iz krvi, a koju leukemija treba za stalni rast. Nuspojave uključuju po život opasne alergijske reakcije, gubitak apetita, povraćanje, povišenu temperaturu i visoke razine šećera u krvi.

TABLICA 166-5

Gdje i kako se primjenjuje kemoterapija?

Gdje?

Kako?

Koliko često?

Bolnica

Izravno u krvne žile koje opskrbljuju područje tumorskog rasta

Različito, ovisno o raku; nekoliko lijekova u jednom danu, jedna doza svakog dana tijekom nekoliko dana, neprestano tijekom nekoliko dana, doze jednom tjedno, jedna doza ili nekoliko dana liječenja jednom mjesečno

Poliklinika

Intravenska infuzija—polako (otopina za intravensku primjenu iz vrećice ili boce tijekom nekoliko minuta do nekoliko sati)

Liječenje se može primjenjivati nekoliko tjedana do nekoliko godina

Liječnička ordinacija

Intravenski odjednom—brzo (izravno u venu, centralni venski kateter ili ugrađeni “ulaz” kroz nekoliko minuta

Kura liječenja može se provesti odjednom ili se može dati nekoliko kura liječenja s razdobljima bez liječenja

Rjeđe, u operacijskoj dvorani kako bi se lijek primijenio što bliže tumoru

Na usta tj. oralno (kapsule, tablete ili tekućina)

Kod kuće (medicinska sestra, davanje samom sebi ili član obitelji)

Liječenje hormonima (hormonska terapija) povisuje ili snizuje razinu nekih hormona i na taj način ograničava rast raka što ili ovisi o tim hormonima ili ih ti hormoni usporavaju (inhibiraju). Na primjer, neke vrste tumora dojke za rast trebaju estrogen. Protuestrogenski lijek tamoksifen blokira učinke estrogena i može smanjiti rak. Slično se može usporiti rast raka prostate estrogenskim ili protutestosteronskim lijekovima. Nuspojave su različite ovisno o uzetom hormonu. Davanje estrogena muškarcu može uzrokovati pojavu ženskih osobina, npr. povećanje grudi. Davanje ženi protuestrogenih lijekova može uzrokovati napadaje vrućine i neredovite menstrualne cikluse.

Interferon, prvi učinkoviti modifikator biološkog odgovora, sada se redovito rabi za liječenje Kaposijeva sarkoma i multiplog mijeloma. Druga vrsta imunoterapije rabi imunopotaknute stanice (limfokinom aktivirane stanice ubojice) da specifično napadnu tumore, kao što su melanom i rak bubrežnih stanica. Liječenje, koje rabi protutijela na tumorske stanice označena bilo radioaktivnom tvari ili otrovom, pokazalo se učinkovitim u liječenju nekih limfoma.