Panični napadaji i panični poremećaj

Panika je akutna i prekomjerna tjeskoba s popratnim fiziološkim simptomima.

TABLICA 83-2

Simptomi paničnog napada

Panični napad podrazumijeva iznenadnu pojavu najmanje četiri od navedenih simptoma:

• Nedostatak zraka ili osjećaj gušenja

• Vrtoglavica, nestabilnost ili nesvjestica

• Palpitacije (osjećaj lupanja srca) ili ubrzani rad srca

• Drhtanje ili tresavica

• Znojenje

• Gušenje

• Mučnina, bol u želucu ili proljev

• Osjećaji nestvarnosti, čudnovatosti ili odvojenosti od okoline

• Osjećaj ukočenosti ili trnjenja

• Val crvenila ili zimica

• Bol ili pritisak u prsnom košu

• Strah od smrti

• Strah od ludila ili gubitka kontrole

Napadaji panike se mogu pojaviti u svakom poremećaju s tjeskobom, obično kao odgovor na specifičnu situaciju povezanu s glavnom značajkom poremećaja. Na primjer, osoba s fobijom od zmija može pasti u paniku pri susretu sa zmijom. Međutim, takve se situacijske panike razlikuju od spontanih neizazvanih panika koje definiraju problem osobe kao panični poremećaj.

Napadaji panike su česti i pojavljuju se svake godine u više od trećine odraslih. Žene imaju panične napadaje dva do tri puta češće nego muškarci. Panični poremećaj nije čest i dijagnosticira se u nešto manje od 1% pučanstva. Panični poremećaj obično počinje u kasnoj dobi odrastanja i ranoj odrasloj dobi.

Simptomi i dijagnoza

Simptomi paničnog napadaja―među ostalima, zaduha, vrtoglavica, ubrzan srčani rad, znojenje, gušenje i bol u prsima―dosižu vrhunac unutar 10 minuta i obično prestanu unutar minuta, ostavljajući liječniku malo toga za promatranje osim straha osobe od još jednog zastrašujućeg napadaja. Kako su panični napadaji često neočekivani ili se pojavljuju bez jasnog razloga, ljudi koji ih imaju učestalo očekuju i brinu zbog drugog napadaja―stanje koje se zove preuranjena tjeskoba―i izbjegavaju mjesta na kojima su prethodno doživjeli paniku. To izbjegavanje mjesta naziva se agorafobija. Ako je agorafobija dovoljno teška, osoba može biti potpuno vezana uz kuću.

Budući da simptomi paničnog napadaja uključuju mnoge životne organe, ljudi se često boje da imaju opasan medicinski problem koji uključuje srce, pluća ili mozak i traže pomoć od liječnika ili na hitnom bolničkom odjelu. Premda su panični napadaji neprijatni―ponekad izrazito jako―nisu opasni.

Liječenje

Većina ljudi se oporavi od paničnog napadaja bez liječenja; nekolicina dobije panični poremećaj. Oporavak bez liječenja je moguć čak i kod onih koji imaju ponavljajuće panične napadaje ili preuranjenu tjeskobu, naročito ako su ponavljano izloženi provocirajućem podražaju ili situaciji. Ljudi koji se ne oporave sami ili koji ne traže pomoć ponovno im se javljaju povremeni panični napadaji tijekom neodređenog vremena.

Ljudi reagiraju na liječenje bolje kad razumiju da panični poremećaj uključuje i biološke i psihološke procese. Simptome mogu općenito spriječiti lijekovi i terapija promjenom ponašanja. Osim toga, psihoterapija može pomoći pri razrješenju psiholoških sukoba koji mogu biti podloga tjeskobnim osjećajima i ponašanju.

Lijekovi koji se upotrebljavaju za liječenje paničnog poremećaja su lijekovi protiv depresije (antidepresivi) i lijekovi protiv tjeskobe kao što su benzodiazepini. Učinkovitima su se pokazale sve vrste lijekova protiv depresije―triciklički (kao što je imipramin), inhibitori monoaminooksidaze (kao što je fenelzin) i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (kao što je fluoksetin). Premda su se neki benzodiazepini pokazali učinkovitima u kontroliranim ispitivanjima, samo je za alprazolam specifično dokazano da liječi panični poremećaj. Benzodiazepini djeluju brže nego lijekovi protiv depresije ali mogu uzrokovati fizičku ovisnost, a vjerojatnije je da uzrokuju i neke nuspojave, npr. pospanost, poremećeno usklađivanje pokreta i usporeno vrijeme reagiranja.

Kada je neki lijek učinkovit, sprječava ili znatno smanjuje broj paničnih napadaja. Lijek može biti potrebito uzimati kroz duga razdoblja, ako se panični napadaji vrate jednom kad ga se prestane uzimati.

Liječenje izlaganjem, vrsta terapije promjenom ponašanja pri čemu se osoba ponavljano izlaže bilo čemu što izazove panični napadaj, često pomaže smanjivanju straha. Liječenje izlaganjem se provodi sve dok osoba ne razvije visoku razinu olakšanja u situacijama koje potiču tjeskobu. Osim toga, ljudi koji su u strahu da bi se mogli onesvijestiti za vrijeme paničnog napadaja mogu izvesti vježbu pri kojoj se okreću oko svoje osi na stolcu ili brzo dišu (hiperventiliraju) sve dok ne osjete gubitak svijesti. Ta ih vježba uči da se zapravo neće onesvijestiti za vrijeme paničnog napadaja. Izvođenje polaganog plitkog disanja (dišna kontrola) pomaže mnogim ljudima koji imaju sklonost hiperventiliranju.

Može koristiti i psihoterapija s namjerom davanja uvida i boljeg razumijevanja bilo kakvih uzročnih psiholoških sukoba. Psihijatar procjenjuje osobu da odredi je li primjeren takav način liječenja. Manje intenzivna, potporna psihoterapija je uvijek prikladna, jer terapeut može dobiti opće informacije o poremećaju, njegovu liječenju, realnoj nadi za poboljšanje i potporu koja proizlazi iz odnosa s liječnikom punog povjerenja.