Opći poremećaj s tjeskobom

Opći se poremećaj s tjeskobom sastoji od prekomjerne, gotovo svakodnevne tjeskobe i brige (koja traje 6 mjeseci ili dulje) zbog različitih djelatnosti ili događaja.

Tjeskoba i briga pri općem poremećaju s tjeskobom su tako jake da ih postaje teško obuzdavati. Osim toga, osoba doživljava tri ili više od sljedećih simptoma: nemir, lako umaranje, poteškoće koncentracije, razdražljivost, mišićna napetost i poremećeni san. Brige su po prirodi općenite; obične brige uključuju odgovornosti na radu, novac, zdravlje, sigurnost, popravak automobila i kućne poslove. Težina, učestalost i trajanje briga su nerazmjerno veće no što traži situacija.

Opći poremećaj s tjeskobom je čest; u neko vrijeme određene godine ima ga 3 do 5% odraslih. Žene imaju taj poremećaj dva puta češće od muškaraca. Često započinje u dječjoj dobi ili dobi odrastanja, ali može započeti u bilo kojoj dobi. U većine ljudi stanje je promjenljivo, povremeno se pogoršava (naročito za vrijeme stresa) i traje godinama.

Liječenje

Prva terapija općeg poremećaja s tjeskobom su lijekovi. Obično se propisuju lijekovi protiv tjeskobe, kao što su benzodiazepini; međutim, zbog toga što dugotrajno uzimanje benzodiazepina može dovesti do fizičke ovisnosti lijek se mora ukidati polako, a ne ga naglo prekinuti. Olakšanje koje donose benzodiazepini obično preteže nad blagim nuspojavama.

Drugi učinkoviti lijek za mnoge ljude s općim poremećajem s tjeskobom je buspiron. Njegova uporaba sigurno ne dovodi do fizičke ovisnosti. Međutim, buspironu za početak djelovanja treba 2 tjedna i više, u suprotnosti s benzodiazepinima koji počinju djelovati nakon nekoliko minuta.

Terapija promjenom ponašanja obično nije blagotvorna, jer tjeskobu potiču nejasne situacije. Nešto mogu pomoći opuštanje i tehnike biološke povratne sprege.

Opći poremećaj s tjeskobom može biti povezan s uzročnim psihološkim sukobima. Takvi sukobi su često povezani s nesigurnostima i samokritičnim pristupima koji su samoporažavajući. Nekim ljudima psihoterapija može biti učinkovita u pomaganju razumijevanja i rješenja unutarnjih psiholoških sukoba.

TABLICA 83-1

Lijekovi protiv tjeskobe Olakšanje mnogih simptoma

Lijekovi protiv tjeskobe, zvani i anksiolitici, sedativi i trankvilizeri (sredstva za smirivanje) djeluju na simptome tjeskobe. Mnogi opuštaju mišiće, smanjuju napetost, pomažu pri pomanjkanju sna i tako dovode do prolaznog olakšanja tjeskobe koja inače utječe na sposobnost osobe da se nosi sa svakodnevnim životom.

Za ublaživanje tjeskobe primjenjuju se različite vrste lijekova, a najčešće benzodiazepini. Benzodiazepini imaju opće učinke protiv tjeskobe; potpomažu duševno i fizičko opuštanje smanjivanjem živčane aktivnosti u mozgu. Međutim, benzodiazepini mogu dovesti do fizičke ovisnosti, pa ih treba oprezno primjenjivati u osoba koje su imale ili imaju problem ovisnosti o alkoholu. Neki od benzodiazepina su: alprazolam, klordiazepoksid, diazepam, flurazepam, lorazepam, oksazepam, temazepam i triazolam.

Prije otkrića benzodiazepina lijekovi izbora za liječenje tjeskobe bili su barbiturati. Međutim, na barbiturate se može razviti jaka ovisnost, česti su problemi pri prekidanju terapije, a češće mogu prouzročiti smrt nego benzodiazepini ako se slučajno ili namjerno uzme prevelika doza. To su razlozi zbog kojih se barbiturati kod poremećaja s tjeskobom propisuju rijetko.

Jedan lijek protiv tjeskobe, zvan buspiron, ni kemijski niti farmakološki ne pripada benzodiazepinima niti drugim lijekovima protiv tjeskobe. Ne zna se kako buspiron djeluje, ali ne izaziva smirivanje (sedaciju) niti ima međusobno djelovanje s alkoholom. Međutim, budući da je za postizanje njegovog primjetljivog djelovanja kao lijeka protiv tjeskobe potrebno do 2 tjedna ili dulje, buspiron je koristan samo ljudima s općom tjeskobom a ne onima s povremenom (intermitentnom), akutnom tjeskobom.

Katkada se za tjeskobu propisuju i lijekovi protiv depresije (antidepresivi). Tako se mogu primijeniti različite vrsta lijekova protiv depresije, uključujući selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (npr. fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin), inhibitore monoamino oksidaze (npr. fenelzin, tranilcipromin) i tricikličke antidepresive (npr. amitriptilin, amoksapin, klomipramin, imipramin, nortriptilin, protriptilin). Lijekovi protiv depresije mogu smanjiti jezgrene oblike nekih poremećaja, npr. opsesiju (obuzetosti) i kompulziju (prisiljavanja) u opsesivnokompulzivnom poremećaju ili paniku u okviru paničnog poremećaja. Premda lijekovi protiv depresije ne izazivaju fizičku ovisnost, mnogi imaju značajne nuspojave. Posebno se dobro podnose selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina.

Neki se lijekovi protiv tjeskobe mogu uzimati jedanput dnevno; drugi zahtijevaju uzimanje nekoliko dnevnih doza. Većina ljudi dobro podnosi lijekove protiv tjeskobe. Međutim, izbor lijeka i njegova ispravna i prikladna primjena ovise o potrebama dotičnog bolesnika i liječniku.