Fobični poremećaji

Fobije uključuju stalnu, nerealnu, jaku tjeskobu kao reakciju na specifične vanjske situacije, kao što je gledanje u dubinu iz visine ili dolaženje u blizinu malog psa.

Ljudi koji imaju fobiju izbjegavaju situacije koje potiču njihovu tjeskobu ili ih pretrpe s velikom mukom. Međutim, oni shvaćaju da je njihova tjeskoba prekomjerna i zato su svjesni svog problema.

Agorafobija

Iako agorafobija doslovno znači strah od tržnice ili otvorenih prostora, naziv specifičnije opisuje strah od hvatanja u zamku a da se iz nje ne može izići na skladan i lagan način, ako iznenada dođe do tjeskobe. Tipične situacije koje su teške za ljude s agorafobijom uključuju stajanje u redu u banci ili na veletržnici, sjedenje u sredini dugačkog reda u kinu ili učionici i vožnja u autobusu ili avionu. Neki ljudi razviju agorafobiju nakon što su u jednoj od takvih situacija dobili panični napadaj. Drugi se ljudi jednostavno u takvim okolinama osjećaju neudobno i ne razviju nikada panične napadaje ili ih razviju tek kasnije. Agorafobija često smeta svakodnevnom životu, nekad tako jako da osoba praktički ne izlazi iz kuće.

Agorafobija je u 6mjesečnom razdoblju dijagnosticirana u 3,8% žena i u 1,8% muškaraca. Poremećaj najčešće počinje u ranim 20tim godinama; neuobičajena je prva pojava nakon 40. godine.

Liječenje

Najbolje liječenje agorafobije je terapija izlaganjem, vrsta terapije promjenom ponašanja. Uz pomoć terapeuta, osoba traži, sukobljava se i ostaje u dodiru s onim čega se boji sve dok tjeskoba polako ne popusti upoznavanjem sa situacijom (proces koji se zove habituacija). Terapija izlaganjem pomaže u više od 90% ljudi koji je savjesno provode.

Ako se agorafobiju ne liječi, ona obično napreduje i popušta i može čak nestati bez formalnog liječenja, vjerojatno zbog toga što je osoba provela neki svoj vlastiti oblik bihevioralne terapije.

Ljudima s agorafobijom koji su u dubokoj depresiji može biti potreban lijek protiv depresije. Tvari koje deprimiraju središnji živčani sustav, kao što su alkohol i velike doze lijekova protiv tjeskobe, mogu smetati bihevioralnoj terapiji i treba ih polako napuštati prije nego se započne s liječenjem.

Kao i pri paničnom poremećaju, tjeskoba u nekih ljudi s agorafobijom može imati korijene u podložnim psihološkim sukobima. U takvim slučajevima može koristiti psihoterapija (pri kojoj osoba razvije bolje razumijevanje podložnih sukoba).

Specifične fobije

Specifične fobije su najčešći poremećaji s tjeskobom. Za vrijeme 6mjesečnog razdoblja specifične fobije ima 7% žena i 4,3% muškaraca.

Neke specifične fobije, kao što je strah od velikih životinja, od tame, ili stranaca, počinju rano u životu. Mnoge fobije prestanu sa starijom dobi. Druge fobije, kao što je strah od glodavaca, od insekata, oluja, vode, visina, letenja ili zatvorenih prostora, tipično se razvijaju kasnije u životu. Barem 5% ljudi ima u nekom stupnju fobiju u vezi s krvi, injekcijama ili ozljedom i ti se ljudi mogu zapravo onesvijestiti, što se ne događa pri drugim fobijama i poremećajima s tjeskobom. Nasuprot tome, mnogi ljudi s poremećajima s tjeskobom hiperventiliraju što može uzrokovati osjećaj blizu nesvjestice, ali se oni zapravo nikad ne onesvijeste.

Liječenje

Osoba se često može nositi sa specifičnom fobijom izbjegavanjem predmeta ili situacije koje se boji. Na primjer, stanovnik grada koji se boji zmija neće imati poteškoća da ih izbjegne. Međutim, stanovnik grada koji se boji malih, zatvorenih prostora kao što su dizala imat će problem raditi na nekom gornjem katu u neboderu.

Terapija izlaganjem, vrsta bihevioralne terapije pri kojoj se osobu postupno izlaže predmetu ili situaciji koje se boji, najbolje je liječenje specifične fobije. Terapeut može osigurati da se terapija provodi na odgovarajući način, iako je se može provoditi i bez terapeuta. Čak i ljudi s fobijom od krvi ili igala dobro reagiraju na terapiju izlaganjem. Na primjer, osobi koja pada u nesvijest za vrijeme izvlačenja krvi može se iglu približiti veni, a kada se srčani otkucaji počnu usporavati, ukloniti je. Ponavljanje tog postupka dopušta da se srčani otkucaji vrate na normalu. Konačno se osobi može izvaditi krv, a da se ne onesvijesti.

Lijekovi nisu jako učinkoviti u pomoći ljudima da nadvladaju specifične fobije. Međutim, benzodiazepini (lijekovi protiv tjeskobe) mogu kratkotrajno obuzdati fobiju kao što je strah od letenja.

Psihoterapija s ciljem stjecanja uvida i razumijevanja unutarnjih sukoba može pomoći u prepoznavanju i liječenju sukoba koji mogu biti pozadina specifične fobije.

DRUŠTVENA FOBIJA

Sposobnost osobe da se nalazi u ugodnom odnosu s ostalima zahvaća mnoge aspekte života uključujući rane obiteljske odnose, naobrazbu, rad, slobodno vrijeme, dogovaranje ljubavnih sastanaka i vjenčanje. Iako je nešto tjeskobe u društvenim situacijama normalno, ljudi s društvenom fobijom su toliko tjeskobni da ili izbjegavaju društvene prilike ili ih s velikom mukom pretrpe. Nova istraživanja pokazuju da oko 13% ljudi ponekad u životu ima neku društvenu fobiju.

Situacije koje obično potiču tjeskobu u ljudi s društvenom fobijom uključuju govorenje pred javnošću; javno predstavljanje kao što je glumljenje u nekoj predstavi ili sviranje muzičkog instrumenta, jedenje pred drugima, potpisivanje dokumenta pred svjedokom i uporaba javnog nužnika. Ljudi s društvenom fobijom se brinu da će njihova izvedba ili djelovanja izgledati neprilično. Oni se često boje da će njihova tjeskoba postati očita―da će se znojiti, crvenjeti, povraćati ili drhtati ili da će im drhtati glas, da će izgubiti slijed misli ili da neće moći naći riječi da se izraze.

Općeniti tip društvene fobije je znakovit po tjeskobi u gotovo svim društvenim situacijama. Ljudi s općom društvenom fobijom obično se brinu da će se, ako njihov učinak ne odgovori očekivanjima, osjećati poniženima i zbunjenima.

Neki su ljudi stidljivi po prirodi i rano u životu pokazuju bojažljivost koja se kasnije razvije u društvenu fobiju. Drugi prvi puta pokazuju tjeskobu u društvenim situacijama u pubertetu. Društvena fobija često trajno postoji ako je se ne liječi, te dovodi do toga da mnogi ljudi izbjegavaju aktivnosti u kojima bi inače voljeli sudjelovati.

Liječenje

Terapija izlaganjem, vrsta bihevioralne terapije, dobro djeluje na društvenu fobiju, ali nije lako postići da izlaganje traje dovoljno dugo kako bi se razvilo navikavanje i ugoda. Na primjer, osoba koja se boji govoriti pred svojim pretpostavljenim može biti nesposobna pred njim održati govor. Mogu pomoći zamjenske situacije kao što je uključiti se u “Toastmasters” (organizacija za one koji imaju tjeskobu u vezi s govorenjem pred publikom) ili čitanje knjige stanovnicima nekog staračkog doma. Zamjenske sjednice mogu, ali ne moraju, smanjiti tjeskobu tijekom razgovora s pretpostavljenim.

Lijekovi protiv depresije, kao što su sertralin i fenelzin, i lijekovi protiv tjeskobe, kao što je klonazepam, mogu često pomoći ljudima s društvenom fobijom. Mnogi ljudi rabe alkohol kao društveno “sredstvo za podmazivanje”. Međutim, u nekim slučajevima može doći do zloporabe alkohola i ovisnosti.

Psihoterapija, koja uključuje razgovore s terapeutom da se bolje razumije sukobe koji su u pozadini, može biti naročito korisna ljudima koji su sposobni preispitati svoje vlastito ponašanje i napraviti promjene na način na koji misle o situacijama i na njih reagiraju.