Poremećaj depersonalizacije

Poremećaj depersonalizacije je znakovit po postojanju ili vraćanju osjećaja odvajanja od nečijeg tijela ili duševnih procesa.

Osoba s poremećajem depersonalizacije obično osjeća kao da je vanjski promatrač svog života. Osoba može doživljavati samoga sebe i svijet nestvarnim i poput sna.

Depersonalizacija može biti simptom drugih psihijatrijskih poremećaja. Zapravo, depersonalizacija je treći najčešći psihijatrijski simptom (nakon tjeskobe i depresije) i često se javlja nakon što je osoba iskusila po život prijeteću opasnost, kao što je nesreća, nasrtaj ili teška bolest ili ozljeda. Kao odvojeni poremećaj, poremećaj depersonalizacije se nije naširoko proučavao pa su njegova incidencija i uzroci nepoznati.

Simptomi i dijagnoza

Ljudi s poremećajem depersonalizacije imaju iskrivljeno opažanje svog identiteta, tijela i života, što im je neugodno. Često su simptomi prolazni i pojavljuju se u isto vrijeme kao i simptomi tjeskobe, panike ili straha (fobije). Međutim, simptomi mogu potrajati mnogo godina ili se vraćati. Ljudi s tim poremećajem često imaju velike poteškoće s opisivanjem svojih simptoma i mogu se bojati ili vjerovati da će poludjeti.

Poremećaj depersonalizacije može biti manji, prolazni poremećaj s malim uočljivim učinkom na ponašanje. Neki ljudi se mogu prilagoditi poremećaju depersonalizacije ili čak zaustaviti njegov utjecaj. Druge stalno muči tjeskoba u vezi stanja njihova uma, strah da će poludjeti ili razmišljaju o iskrivljenim doživljavanjima svog tijela i osjećaju udaljavanje od sebe samih i od svijeta. Duševna mora ih može spriječiti da se usredotoče na posao ili svakodnevne životne aktivnosti i mogu postati nesposobni.

Dijagnoza poremećaja depersonalizacije temelji se na simptomima. Liječnik procjenjuje osobu da isključi fizičku bolest (kao što je poremećaj s napadajem), ovisnost o drogama i mogućnost drugog psihijatrijskog poremećaja. Za prepoznavanje problema liječniku mogu pomoći posebni postupci intervjuiranja.

Liječenje i prognoza

Osjećaj depersonalizacije često nestaje bez liječenja. Liječenje je opravdano samo ako stanje potraje, ponovno se javi ili uzrokuje nelagodu. Učinkovite su psihodinamska psihoterapija, bihevioralna terapija i hipnoza , ali se za sve ljude s poremećajem depersonalizacije nije pokazao uspješnim nijedan tip liječenja. Nekim ljudima pomažu sredstva za smirivanje i protiv depresije. Depersonalizacija je često povezana ili ubrzana drugim duševnim poremećajima, koje će trebati liječiti. Bilo kakvi stresovi povezani s početkom (napadajem) poremećaja depersonalizacije moraju se također uzeti u obzir.

Obično se postiže neki stupanj olakšanja. Mnogi se ljudi mogu potpuno oporaviti, naročito oni čiji se simptomi javljaju u vezi sa stresovima na koje se može utjecati tijekom liječenja. Velik broj ljudi s poremećajem depersonalizacije ne reagira dobro na liječenje, premda im se stanje može postupno poboljšati samo od sebe.