Vrste lijekova za lokalnu primjenu

Lijekovi za lokalnu primjenu se mogu podijeliti u sedam kategorija koje se često međusobno preklapaju: sredstva za čišćenje, zaštitna sredstva, sredstva protiv infekcije, sredstva za vlaženje, sredstva za sušenje, sredstva koja olakšavaju simptome i protuupalna sredstva.

Sredstva za čišćenje

Glavna sredstva za čišćenje su sapuni, deterdženti i otapala. Sapun je najpoznatije sredstvo za čišćenje, ali se isto tako rabe i sintetski deterdženti. Neki sapuni isušuju kožu; drugi imaju kremasti temelj koja je ne suši. Neki tekući sapuni vlaže kožu, dok je drugi isušuju.

Budući da su šamponi za djecu odlična sredstva za čišćenje i obično blagi za kožu, dobri su za čišćenje rana, porezotina i ogrebotina. Dječje šampone mogu rabiti i ljudi s psorijazom, ekcemom i drugim bolestima kod kojih se koža ljušti. Međutim, oštećenja iz kojih se polako cijedi tekućina treba čistiti samo s vodom jer i blagi sapuni i deterdženti mogu nadražiti to područje.

Sredstvima za čišćenje dodaju se mnoge kemikalije. Na primjer, šamponi i losioni protiv peruti mogu sadržavati cinkov dipirition, selenov sulfid ili ekstrakte katrana kako bi što učinkovitije liječili ljuskavu kožu. Sredstva za čišćenje mogu sadržavati i male količine octene kiseline, aluminijeva acetata i magnezijeva sulfata (kao u epsomskim solima).

Zaštitna sredstva

Kožu štite različite vrste preparata. Ulja i masti stvaraju zapreku na bazi ulja koja štiti kožu od ljuštenja ili nadraženu kožu smiruje i zadržava vlažnost. Prašci mogu zaštititi kožu koja se trlja o drugu kožu ili rublje. Sintetski vodenokoloidni povoji štite kožu od dekubitusa (vrijedovi zbog pritiska) i druga ogrubjela područja. Filteri za zaštitu od sunca odbijaju štetno ultraljubičasto zračenje.

Sredstva protiv infekcije

Virusi, bakterije i gljivice mogu zaraziti kožu. Daleko najbolji način da se spriječe takve infekcije je brižljivo pranje kože sapunom i vodom. Druga sredstva mogu jače dezinficirati ili liječiti već inficiranu kožu. Većina sredstava za dezinfekciju rabe samo medicinske sestre i liječnici za steriliziranje svoje kože i kože svojih bolesnika prije kirurškog zahvata. Međutim, neki se lijekovi često rabe za liječenje gljivičnih i bakterijskih infekcija. Na primjer, antibiotici se primjenjuju na kožu zbog akni i površinskih infekcija kože. Klotrimazol i mikonazol se obično primjenjuju na kožu za liječenje gljivičnih infekcija. Oba se mogu dobiti bez recepta. Druga sredstva protiv gljivica, kao što je ketokonazolska krema, mogu se dobiti samo na recept. Lijekovi poput gama benzen heksaklorida (lindan) pomažu u liječenju infekcija kao što je svrab.

Sredstva za vlaženje

Ovlaživači zapravo koži ne predaju dodatnu vlagu; oni pomažu da koža zadrži (sačuva) svoju prirodnu vlažnost. Većina su ovlaživača kreme ili losioni koji sadrže ulje. Mazanjem tankog uljnog filma na kožu sprječava isparavanje vode iz kože. Najbolje vrijeme za primjenu tih sredstava je kada je koža već vlažna―npr. odmah nakon kupanja ili tuširanja. Neki jači ovlaživači sadrže spojeve kao što je ureja.

Sredstva za sušenje

Prekomjerna vlažnost kože može uzrokovati omekšavanje kože―problem koji se obično javlja na mjestima gdje se koža trlja zadržavajući vlažnost, naročito za vrućih vlažnih dana. Područja koja su najčešće zahvaćena su između nožnih prstiju i stražnjica, pod pazuhima i preponama i ispod dojki. Ta vlažna područja su i plodna hranilišta za infekcije, naročito gljivicama i bakterijama.

Najčešće sredstvo koje se koristi za isušivanje je talkov prašak. Talk apsorbira vlagu iz površine kože. Većina mnogih preparata talka razlikuje se po mirisima i pakiranjima. Kukuruzni škrob je drugo dobro sredstvo za isušivanje, ali ima lošu stranu što je pogodan za rast gljivica. Zbog toga je talk općenito bolji.

Otopine koje sadržavaju soli aluminija korisne su kada je koža oštećena zbog prekomjernog vlaženja. Te otopine se često rabe u bolnicama i ustanovama za njegu.

Sredstva za ublažavanje simptoma

Svrebež je čest kod kožnih bolesti. Katkada se jedan lijek uzima za ublažavanje svrbeža, a drugi za liječenje bolesti. Svrbež i blaga bol mogu se katkada spriječiti sredstvima za ublažavanje kao što su kamilica, eukaliptus, kamfor, mentol, cinkov oksid, talk, glicerin i kalamin (kožni losion na bazi cinka). Antihistaminik kao što je difenhidramin se katkada uključi u pripravke za lokalnu primjenu kako bi ublažio svrbež povezan s alergijskim reakcijama. Premda antihistaminici priječe neke vrste alergijskih reakcija, vjerojatno smanjuju svrbež sedativnim učincima. Međutim, antihistaminici u preosjetljivih osoba mogu izazvati alergijsku reakciju. Radi sprječavanja nekih vrsta svrbeža pacijent bi trebao uzimati antihistaminike na usta (oralno) prije nego antihistaminike za lokalnu primjenu.

TABLICA 191-1

Jakosti izabranih kortikosteroida za lokalnu primjenu

Učinak

Lijek

Sastav pripravka

Slab

Hidrokortizon

Krema, mast ili losion 2,5% ili 1%

Osrednji

Betametazon valerat

Fluocinolon acetonid

Hidrokortizon valerat

Triamcinolon acetonid

Krema 0,1%

Krema ili mast 0,025%

Krema ili mast 0,2%

Krema, mast ili losion 0,1% ili 0,025%

Visoki

Betametazon dipropionat

Betametazon valerat

Fluocinolon acetonid

Halcinonid

Krema ili mast 0,05%

Mast 0,1%

Krema 0,2%

Krema ili mast 0,1%

Vrlo visoki

Klobetazol propionat

Halobetazol propionat

Krema ili mast 0,05%

Krema ili mast 0,05%

Protuupalna sredstva

Kortikosteroidi koji se daju lokalno ili na usta (npr. kortizon) mogu smanjiti upalu (oteknuće, svrbež i crvenilo). Kortikosteroidi su najučinkovitiji kod osipa uzrokovanih alergijskim ili upalnim reakcijama na otrovni ruj (vrst bršljana u SAD), metale, odjeću ili druge tvari. Kako smanjuju otpornost na bakterijske i gljivične infekcije, obično ih se ne bi trebalo primjenjivati na zaražena područja ili rane. Međutim, kortikosteroidi se katkada miješaju sa sredstvima protiv gljivica da smanju svrbež koji uzrokuje gljivica. Kombinacije kortikosteroida i antibiotika rabe se rijetko, jer općenito nisu učinkovitije od samih kortikosteroida. Osim toga, primjenom antibiotika (naročito neomicina) povisuje se opasnost od nastanka alergijske reakcije što može biti dodatna komplikacija.

Kortikosteroidi za lokalnu primjenu proizvode se kao losioni, kreme i masti. Kreme su najučinkovitije ako se nježno utrljaju sve dok ih koža ne upije. Općenito, masti imaju najjači učinak. Vrsta i koncentracija kortikosteroida u pripravku određuje sveukupnu jakost. Hidrokortizon postoji u koncentracijama do 1% bez recepta; koncentracije od 0,5% i manje imaju slab učinak. Jače pripravke kortikosteroida može se dobiti samo na recept. Liječnici obično propisuju najprije jake kortikosteroide, a zatim kako koža zacjeljuje, manje jake. Općenito, lokalni se kortikosteroidi primjenjuju dva ili tri puta na dan u malim količinama. Tamo gdje je koža već tanka, kao što je to na licu, treba ih rabiti štedljivo i nikada dulje od nekoliko dana.

Kada je potrebna jača doza, liječnik može injicirati kortikosteroid tik ispod kože. Drugi način davanja jake doze je stavljanje neporoznog, okluzivnog zavoja preko lokalnog kortikosteroida da se poveća apsorpcija i učinkovitost lijeka. Na primjer, iznad pripravka u obliku krema ili masti može se staviti polietilenski film (kućanski plastični omotač) i ostaviti ga preko noći. Tom metodom kreme i masti manje nadražuju od losiona. Okluzivni zavoji povećavaju rizik od nastanka nuspojava na kortikosteroide pa se općenito čuvaju za psorijazu i teške ekceme.