Obična prehlada

Obična prehlada je virusna infekcija sluznice nosa, sinusa, ždrijela i velikih dišnih putova.

Prehlade uzrokuju mnogi različiti virusi. Pikornavirusi, kao što su rinovirusi, uzrokuju najveći broj proljetnih, ljetnih i jesenskih prehlada. Virusi influence i respiratorni sincicijski virusi, koji se redovito pojavljuju u kasnu jesen i zimu uzrokuju čitav spektar bolesti, uključujući prehlade. Virusi influence šire se lako s osobe na osobu iskašljavanjem ili kihanjem zaraznih kapljica. Rinovirusi i respiratorni sincicijski virusi na isti se način prenose, ali možda uglavnom izravnim dodirom zaraženih lučevina koje se prenose prstima.

Zašto se neka osoba nekada lakše zarazi nego druga, nije potpuno jasno. Nadolazak groznice ne uzrokuje prehladu sam po sebi niti povećava osjetljivost osobe na zarazu respiratornim virusom. Čini se da ni opće zdravstveno stanje osobe ili navike jedenja nisu od presudne važnosti. Tomu ne doprinosi niti neka nenormalnost nosa ili ždrijela kao što su povećani krajnici ili adenoidi. Međutim, u ljudi koji su izmoreni ili emocionalno opterećeni, koji imaju alergije nosa ili ždrijela, te u žena koje su u sredini svog menstruacijskog razdoblja, lakše se mogu primijetiti simptomi prehlade.

Simptomi i komplikacije

Simptomi obične prehlade počinju 1 do 3 dana nakon zaraze. Obično prvi simptomi su nelagoda u nosu i ždrijelu. Kasnije osoba počne kihati, curi joj iz nosa i osjeća se blago bolesnom. Obično ne dolazi do vrućice, ali se katkada, kada počnu simptomi, pojavi lagana vrućica. Izlučevine iz nosa su vodenaste i bistre a prva dva dana mogu biti obilne. U većine ljudi razvije se kašalj. Simptomi obično prestanu za 4 do 10 dana, premda kašalj s iskašljajem ili bez njega često traje i idućeg tjedna.

Komplikacije mogu produljiti simptome. Infekcija dušnika (traheje) uz stezanje u prsnom košu i nelagodno pečenje vjerojatniji su u nekih ljudi i pri infekciji nekim virusima. Ljudi koji inače pate od bronhitisa ili astme mogu imati više poteškoća s disanjem za vrijeme prehlade i nakon nje. Bakterijska infekcija ušiju, sinusa ili dušnika i dišnih putova (traheobronhalna infekcija) može se razviti nakon prehlade pa je potrebno provesti antibiotsko liječenje.

Dijagnoza

Većinu prehlada može se lako dijagnosticirati na temelju tipičnih simptoma. Međutim, bakterijske infekcije, alergije i drugi poremećaji mogu uzrokovati i simptome slične onima influence. Visoka temperatura upućuje da infekcija nije obična prehlada. Pretrage za postavljanje dijagnoze prehlade nisu potrebne, ukoliko se nisu razvile komplikacije.

Liječenje

Osoba s običnom prehladom mora se utopliti i udobno smjestiti te nastojati izbjegavati širenje infekcije na druge. To je često najlakše učiniti u najranijim stadijima infekcije. Svatko s vrućicom ili teškim simptomima trebao bi se odmarati kod kuće. Pijenje tekućine pomaže održati lučevine rahlijima (manje gustim) i lakšima za izbacivanje.

Sredstva protiv prehlade su popularna, ali je većina njihovih dobrih učinaka dvojbena. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) čak može povećati rasijavanje (izbacivanje) virusa, a simptome samo blago poboljšati. Ako je potrebno davati lijek da bi ublažio bol ili vrućicu kod djeteta ili osobe u razvoju, prednost se daje paracetamolu ili ibuprofenu, jer uzimanje acetilsalicilne kiseline (aspirina) povećava rizik od nastanka Reyeova sindroma, moguće smrtnoga stanja.

TABLICA 186-1

Sprječavanje obične prehlade

Većina se ljudi lako prehladi tijekom života zbog toga što mnogo različitih virusa uzrokuje prehladu, a broj stvorenih protutijela na viruse s vremenom opada. Učinkovito cjepivo za svaki respiratorni virus nije pronađeno, ali se cjepivo protiv influence svake godine osuvremenjuje novim sojevima influence i razvijaju se cjepiva protiv drugih virusa, kao što je respiratorni sincicijski virus i virus parainfluence.

Najbolja mjera sprječavanja je dobra higijena. Kako se mnogi virusi prehlade šire dodirom zaraženih lučevina, često pranje ruku, pažljivo odlaganje upotrijebljenih maramica i čišćenje elemenata i površina može pomoći pri smanjenju njihova širenja.

Predložene su mnoge terapije da se spriječi prehlade, ali nijedna se nije pokazala pouzdano učinkovitom. Velike doze vitamina C (do 2000 mg dnevno) nisu pokazale da smanjuju opasnost od stjecanja prehlada ili količine virusa koju izbaci zaražena osoba.

Kada se rasprši u nos, interferon (lijek koji pojačava sposobnost stanica da se odupru infekciji), može spriječiti infekciju nekim tipovima virusa prehlade (naročito rinovirusima). Međutim, ne djeluje nakon što je došlo do infekcije, može uzrokovati upalu i krvarenje iz nosa i ima ograničeni učinak protiv nekih virusa, kao što su virus influence i parainfluence.

Sredstva koja smanjuju nabreknutost nosne sluznice dovode do privremenog i ograničenog olakšanja. Uzimanjem antihistaminika sprječava se curenje iz nosa, ali se za njih pokazalo da djeluju samo u ljudi s alergijama, a uzrokuju pospanost i druge nuspojave, pogotovo u starijih osoba. Udisanje pare ili magle (aerosola) iz inhalatora je metoda koju neki smatraju korisnom za razrijeđenje lučevina i smanjivanje stezanja u prsima, a ispiranje nosnih putova izotoničnom otopinom soli može pomoći u uklanjanju žilavih lučevina. Kako kašljanje može biti jedini način izbacivanja lučevina i propalog materijala iz dišnih putova za vrijeme virusne infekcije, bolje je kašalj ne liječiti, ukoliko ne smeta pri spavanju. Jaki kašalj se može liječiti sredstvima koja ga potiskuju (antitusici). Antibiotici nisu učinkoviti za običnu prehladu; treba ih rabiti samo ako se razvija i bakterijska infekcija.