Uobičajena cjepiva za odrasle

Ovisno o njihovim uvjetima, odraslima se može savjetovati da prime cjepiva protiv ospica, zaušnjaka, rubeole, tetanusa, hepatitisa B, influence i pneumokoknih infekcija (naročito pneumokokne pneumonije).

Ospice, zaušnjaci i rubeola

Svaka osoba rođena nakon 1956. godine, a nije nikada imala ospice, zaušnjake ili rubeolu i nije bila cijepljena s dvije doze vakcine―a za koju je vjerojatno da bi mogla biti izložena tim bolestima―treba cijepiti. Na primjer, osobe koje počinju pohađati koledž treba cijepiti. Ne bi trebalo cijepiti trudnice i ljude alergične na jaja ili antibiotik neomicin.

Osoba može primiti pojedinačno cjepivo protiv ospica, zaušnjaka ili rubeole. Međutim, kombinirano cjepivo je bolje, jer svakome kome treba zaštita od jedne od tih zaraznih bolesti, obično treba zaštita od druge dvije.

Tetanus

Kako je zaraza tetanusom često smrtna, važno je provesti cijepljenje. Primarno cijepljenje protiv tetanusa koje se sastoji od davanja triju injekcija tijekom 6mjesečnog razdoblja treba provesti u djetinjstvu ili na odrasloj osobi koja u djetinjstvu nije primila primarno cjepivo protiv tetanusa. Svakih 10 godina odraslima bi trebalo dati dopunsku dozu. Cjepivo protiv tetanusa je raspoloživo samo ili u kombinaciji s cjepivom protiv difterije što se primjenjuje u jednoj injekciji.

Hepatitis B

Sve osobe izložene visokom riziku od dobivanja virusa hepatitisa B trebale bi primiti cjepivo protiv hepatitisa B. Visoko rizične osobe su liječnici i ostalo zdravstveno osoblje, radnici u mrtvačnicama, ljudi koji dobivaju česte transfuzije krvi ili su na hemodijalizi, osobe koje primaju intravenske ili intramuskularne injekcije, seksualno aktivne osobe, seksualni partneri poznatih kliconoša hepatitisa B i svi koji su izloženi tom virusu.

Normalno, cjepivo se daje osobi samo jednom, u nizu od tri do četiri injekcije. Međutim, ako je osoba koja se cijepila izložena virusu, treba izmjeriti i razine protutijela osobe. Ako su one niske, osobi može biti potrebno drugo cijepljenje. Ljudi s anamnezom teške alergijske reakcije na pekarsku gljivicu ne bi smjeli primiti cjepivo.

Influenca

Ljude izložene velikom riziku za razvoj influence ili njenih komplikacija treba cijepiti. Visoko rizični ljudi su stanovnici domova, oni iznad 65 godina, liječnici i drugi zdravstveni radnici. Među ostale ugrožene spadaju ljudi s kroničnom bolesti srca ili pluća, poremećajima metabolizma (npr. s dijabetesom), zatajenjem bubrega, nenormalnim hemoglobinom (npr. bolest srpastih stanica), oštećenim imunološkim sustavom i s infekcijom virusom humanog imunodeficita (HIV).

Epidemije influence obično počinju u kasnom prosincu ili po sredini zime. Zbog toga je najbolje dobiti cjepivo tijekom rujna ili listopada.

Pneumokokna infekcija

Cjepivo protiv pneumokokne infekcije bi trebalo dati ljudima koji su izloženi visokom riziku od razvoja influence, onima kojima je uklonjena slezena ili ljudima kojima slezena ne funkcionira, onima s rakom krvnih stanica, ljudima kojima curi cerebrospinalni likvor (npr. lumbalna punkcija) i alkoholičarima.

Cjepivo je učinkovito u oko dva od tri odrasla, premda je manje učinkovito u starijih.

Mada cjepivo vjerojatno osigurava doživotnu zaštitu, ipak se ljudima koji su izloženi velikom riziku preporučuje primiti cjepivo svakih 6 godina.