Nesvijest

Nesvijest (sinkopa) je nagli kratkotrajni gubitak svijesti.

Nesvijest je simptom neadekvatnog dotoka kisika i hranjivih tvari u mozak i obično je uzrokovana privremenim smanjenjem krvnog protoka. Takvo se smanjenje krvnog protoka može dogoditi uvijek kad tijelo ne može brzo kompenzirati pad krvnog tlaka. Na primjer, ukoliko osoba ima nenormalni srčani ritam, srce nije u stanju povećati svoj minutni volumen u količini dovoljnoj da kompenzira pad krvnog tlaka. Ljudi koji imaju tu bolest mogu se osjećati sasvim dobro u mirovanju, ali mogu pasti u nesvijest u opterećenju jer tijelo naglo zahtijeva više kisika. Takva se nesvijest naziva nesvijest u naporu ili sinkopa u opterećenju. Često se događa da takva osoba padne u nesvijest tek nakon napora. Razlog: srce je jedva sposobno da održi adekvatni krvni tlak u opterećenju; kada opterećenje prestane, srce počinje sporije kucati, ali krvne žile mišića ostanu i dalje proširene da mogu otkloniti metaboličke otpadne produkte nastale za vrijeme opterećenja. Radi nastale kombinacije smanjenog minutnog volumena i povećanog kapaciteta krvnih žila krvni tlak se snižava i osoba pada u nesvijest.

Očito je da se volumen krvi smanjuje ukoliko osoba krvari. Ali, volumen krvi se smanjuje i kad je osoba dehidrirala zbog stanja kao što su proljev, pretjerano znojenje, pretjerano mokrenje, što se događa često u neliječenih dijabetičara ili osoba s Addisonovom bolesti.

Nesvijest također može nastupiti i kada kompenzacijski mehanizmi prime signale preko živaca iz drugih dijelova tijela. Na primjer: grčevi u trbuhu mogu poslati signal prema srcu preko živca vagusa koji može usporiti srčanu frekvenciju u tolikoj mjeri da osoba padne u nesvijest. Takva se nesvijestica zove vazomotorna ili vazovagalna sinkopa. Mnogi drugi signali―uključujući i druge bolove, strah, promatranje krvi―mogu izazvati ovu vrstu nesvijestice.

Nesvjestica uzrokovana kašljem (sinkopa izazvana kašljem) ili mokrenjem (mikcijska sinkopa) obično se javlja kad se smanji količina krvi koja se vraća u srce u naporu. Nesvijest uzrokovana mokrenjem je relativno česta u starijih. Sinkopa kod gutanja je često udružena s bolestima jednjaka.

Nesvijest može također biti posljedica smanjenog broja crvenih krvnih zrnaca (anemija), snižene koncentracije šećera u krvi (hipoglikemija), ili snižene koncentracije ugljikova dioksida (hipokapnija) uslijed previše brzog i dubokog disanja (hiperventilacija). Katkada strah može dovesti do hiperventilacije. Kad se razina ugljičnog dioksida snizi, krvne se žile mozga suze (kontrahiraju) i osoba može imati osjećaj kao da će pasti u nesvijest, ali ipak ne izgubi svijest.

U rijetkim slučajevima, tipično u starijih, nesvijest može biti znak blažeg moždanog udara pri kojem se naglo smanji protok krvi u jednom dijelu mozga.

Simptomi

Nesvijesti mogu prethoditi vrtoglavice ili mračenje pred očima, posebno ako je osoba u stojećem položaju. Nakon što osoba padne, krvni se tlak povisi, djelomično zbog ležećeg položaja, a često i zbog toga što je prestao djelovati uzrok nesvijesti. Kad osoba pokuša prebrzo ponovno ustati često se događa da opet padne u nesvijest.

Ako je uzrok nesvijesti poremećaj srčanog ritma, nesvijest naglo započinje i naglo prestaje. Katkada takve osobe neposredno prije gubitka svijesti osjete i palpitacije (osjećaj vlastitog rada srca).

Nesvijest iz stojećeg položaja (ortostaza) događa se kad osoba naglo sjedne ili previše naglo ustane. Sličan oblik nesvijesti nazvan “nesvijest na paradi” javlja se kad osoba kroz dulje vrijeme stoji u mirnom položaju za toploga dana. Kako se pritom ne upotrebljavaju nožni mišići, oni ne pumpaju krv prema srcu, pa radi toga krv ostaje u venama nogu i krvni tlak pada.

Vazovagalna sinkopa može se dogoditi ako osoba sjedi ili stoji, a sinkopi često prethodi mučnina, slabost, zijevanje, nejasni vid i znojenje. Osoba postaje smrtno blijeda, a puls izrazito spor i nastupa nesvijest.

Kada nesvijest nastupa postupno uz simptome upozorenja, a također postupno i prestaje, treba misliti da su uzrok promjene koje se javljaju u krvi kao što je snižena koncentracija šećera u krvi (hipoglikemija), ili smanjena koncentracija ugljikova dioksida (hipokapnija), kako se to događa pri hiperventilaciji. Hipokapniji često prethodi osjećaj trnaca u tijelu i nelagode oko srca (prekordijalno).

Histerična nesvijest nije prava nesvijest. Samo se čini da je osoba u nesvijesti, ali nema promjena srčanog ritma niti krvnog tlaka, a nema ni znojenja niti bljedoće.

Dijagnoza

Liječnik nastoji odrediti osnovni uzrok nesvijesti, jer neki su uzroci ozbiljniji od drugih. Bolesti srca, kao što je pojava nenormalnog srčanog ritma ili stenoza aortne valvule mogu biti fatalne. Drugi uzroci nisu prognostički tako opasni.

Čimbenici koji mogu pomoću liječniku u otkrivanju dijagnoze uključuju životnu dob bolesnika u kojoj su nesvijestice započele, okolnosti u kojima se nesvijestica dogodila, te upozoravajući simptomi prije nastupa nesvijesti, kao i postupci koji pomažu da se bolesnik oporavi―kao što je postavljanje u ležeći položaj, zadržavanje disanja ili pijenje soka. Također pri tome mogu pomoći i svjedoci događaja svojim opisom nesvjestice. Liječnik također treba znati od kojih bolesti pati osoba koja je doživjela nesvijest, te je li, i koje je lijekove uzimala.

Liječnik može biti osposobljen da svome bolesniku sam isprovocira napadaj nesvijesti, ukoliko su zadovoljeni sigurnosni uvjeti. Jedan od načina je da traži od bolesnika da diše brzo i duboko. Drugi je način da snažno pritisne na bolesnikov sinus karotikus (dio unutarnje karotidne arterije gdje se nalaze senzori koji reguliraju krvni tlak i srčanu frekvenciju), ali samo na jednoj strani vrata i uz trajno praćenje srčanog rada na elektrokardiogramu (EKG).

Elektrokardiogram može upućivati na postojeću bolest srca ili pluća. Da bi našao uzrok nesvjestice liječnik može tražiti da bolesnik nosi Holter. To je mali aparat kojim se kroz 24 sata snima elektrokardiogram, te se tako mogu otkriti poremećaji srčanog ritma u tijeku dnevnih aktivnosti. Ukoliko se pri tome nepravilni srčani ritam podudara s napadajem nesvjestice može se zaključiti da je aritmija uzrok nesvijesti, premda to ne mora biti uvijek tako.

Druge pretrage, kao što je ehokardiografija (slikovno prikazivanje srčanih struktura pomoću ultrazvučnih valova), mogu odrediti ima li srce strukturne ili funkcionalne promjene koje mogu uzrokovati nesvjesticu. Krvni testovi mogu pokazati ima li osoba prenisku koncentraciju šećera u krvi (hipoglikemija) ili premaleni broj crvenih krvnih zrnaca (anemija). Za dokazivanje epilepsije (koja se radi sličnosti simptoma povremeno može pogreškom zamijeniti za nesvjesticu) liječnici upotrebljavaju elektroencefalogram (test koji pokazuje električne moždane valove).

Liječenje

Položiti osobu u ležeći položaj najčešće je dovoljno da se povrati k svijesti. Podizanje nogu može ubrzati oporavak, jer se time povećava dotok krvi prema srcu i prema mozgu. Međutim, ako nakon toga bolesnik prebrzo sjedne ili se pokuša podići u stojeći položaj, može se dogoditi nova epizoda nesvijesti.

U mladih ljudi, koji nemaju srčanu bolest, nesvijest obično nije prognostički ozbiljna bolest i rijetko su potrebne opsežne dijagnostičke pretrage i liječenje. Ali, u starijih ljudi nesvijest može biti posljedica drugih ozbiljnih zdravstvenih problema, koji priječe srcu i krvnih žilama da se adekvatno prilagode sniženom krvnom tlaku. Liječenje pritom ovisi o uzroku.

Pretjerano spori rad srca može se liječiti ugradnjom trajnog elektrostimulatora srca (elektronička naprava koja potiče srčane otkucaje). Lijekovi se mogu dati pri prebrzom radu srca. Defibrilator se može usaditi (implantirati) radi vraćanja povremenog nepravilnog i po život opasnog srčanog ritma u normalni ritam. Drugi uzroci nesvijesti—npr. hipoglikemija, anemija ili mali volumen krvi—mogu se adekvatno liječiti. O kirurškom se liječenju razmišlja ukoliko postoji problem u srčanim valvulama bez obzira na bolesnikovu životnu dob.