Ventrikulska tahikardija

Ventrikulska tahikardija je ritam s frekvencijom ventrikula od najmanje 120 u minuti, a kojega je izvorište u ventrikulima.

Ventrikulska tahikardija duljega trajanja (najmanje 30 sekundi) događa se u bolesnika s različitim srčanim bolestima koje oštećuju klijetke. Najčešće se događa u tjednima i mjesecima nakon preboljelog srčanog udara (infarkta srca).

Simptomi i dijagnoza

Osoba s ventrikulskom tahikardijom gotovo uvijek osjeća palpitacije. Dugotrajnija ventrikulska tahikardija može biti opasna pa često zahtijeva hitno liječenje, jer klijetke ne mogu adekvatno istiskivati krv u velike krvne žile. Krvni tlak obično pada pa dolazi do zatajenja srca. Produljena ventrikulska tahikardija je opasna također i zato, što se može pogoršati, pa i pretvoriti u fibrilaciju ventrikula—što je jedan od oblika srčanog zastoja (aresta). Katkada ventrikulska tahikardija izaziva malo simptoma, pa čak i ako je frekvencija veća od 200 udaraca u minuti, ali ipak je ona pritom izuzetno opasna.

Dijagnoza ventrikulske tahikardije postavlja se na temelju elektrokardiograma (EKG).

Liječenje

Liječenje svakog napadaja ventrikulske tahikardije koji izaziva simptome je nužno, a također je nužno liječenje napadaja ventrikulske tahikardije koji traju više od 30 sekundi kad ona i ne izaziva simptome. Ako napadaj tahikardije dovodi do pada krvnoga tlaka i to ispod normale, nužna je hitna kardioverzija. Lidokain i slični lijekovi primjenjuju se intravenski da bi se suzbila ventrikulska tahikardija. Ako napadaj ventrikulske tahikardije traje unatoč navedenom liječenju, liječnik može zatražiti elektrofiziološko ispitivanje srca ili pokušati terapiju s drugim lijekovima. Liječenje drugim lijekovima najbolje je oprobati za vrijeme elektrofiziološkog ispitivanja. Terapiju lijekovima treba nastaviti radi sprječavanja ponovnih napadaja tahikardije. Produljena ventrikulska tahikardija obično nastaje u malim područjima patološki promijenjenog tkiva u klijetkama, a ta se područja katkada mogu i kirurški odstraniti. Ljudima s ventrikulskom tahikardijom koji ne reagiraju na terapiju lijekovima može se ugraditi aparat koji se zove automatski kardioverter—defibrilator.