Dilatacijska kongestivna miokardiopatija

Dilatacijske kongestivne miokardiopatije su skupina srčanih poremećaja pri kojima su klijetke proširene, ali nisu sposobne istiskivati dovoljno krvi da zadovolje tjelesne potrebe, uslijed čega se razvija zatajenje srca.

U Sjedinjenim Američkim Državama najčešći poznati uzrok dilatacijske kongestivne miokardiopatije je uznapredovala bolest koronarnih arterija. Koronarna bolest ima za posljedicu smanjenje dotoka krvi u srčani mišić što može dovesti do trajnog oštećenja srčanog mišića. Preostali dio srčanog mišića, koji nije zahvaćen bolešću, napinje se u istiskivanju krvi da bi nadoknadio bolesni dio mišića. Kada više ne može kompenzirati bolesni dio počinje se razvijati dilatacijska kongestivna miokardiopatija.

Akutna upala srčanog mišića (miokarditis) uzokovana virusom može također oslabiti srčani mišić i izazvati dilatacijsku kongestivnu miokardiopatiju. U Sjedinjenim Američkim Državama virus coxackie B najčešći je uzročnik virusne miokardiopatije. Neki kronični hormonski poremećaji mogu također dovesti do dilatacijske kongestivne miokardiopatije. Nadalje, dilatacijsku kongestivnu miokardiopatiju mogu uzrokovati i alkohol, kokain i antidepresivi. Alkoholna miokardiopatija može se razviti nakon 10 godina težeg pijenja alkohola. Također, ali rijetko, trudnoća ili bolesti vezivnog tkiva, kao što je na primjer reumatiodni artritis, mogu dovesti do dilatacijske kongestivne miokardiopatije.

Simptomi i dijagnoza

Obično prvi simptomi dilatacijske kongestivne miokardiopatije―zaduha pri malom opterećenju i brzo zamaranje―posljedica su oslabljene crpne funkcije srca (zatajenja srca). Kada je uzrok miokardiopatije infekcija, tada prvi znakovi mogu biti iznenadna vrućica i simptomi koji prate vrućicu. Bez obzira na uzrok, srce počinje kucati brže, krvni je tlak nizak ili normalan, dolazi do nakupljanja tekućine u trbuhu i u nogama, a pluća se pune tekućinom. Uslijed proširenja srca ne mogu se potpuno otvarati i zatvarati srčane valvule (mitralna i trikuspidna valvula) što dovodi do vraćanja i propuštanja krvi tijekom jednog dijela srčanog ciklusa kada se to ne bi smjelo događati. Neadekvatno zatvaranje valvula razlog je nastanka šumova koje liječnik može čuti pomoću stetoskopa. Oštećenje i napinjanje srčanog mišića može uzrokovati nenormalnosti srčanog ritma koji može postati prebrz ili prespor. Te nenormalnosti dodatno mogu ometati crpnu funkciju srca.

Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma i kliničkog pregleda. Elektrokardiogram (metoda kojom se ispituje električna aktivnost srca) može pokazati karakteristične promjene. Ehokardiogram (metoda kojom se uz pomoć ultrazvučnih valova stvara slikovni prikaz srčanih struktura) i magnetska rezonancija (MR) mogu se upotrijebiti da bi se potvrdila dijagnoza. Ukoliko je dijagnoza i dalje upitna mogu se pomoću katetera, koji se uvede u srce, izmjeriti tlakovi u cilju precizne procjene bolesti. Za vrijeme kateterizacije može se uzeti mali uzorak tkiva srčanog mišića za mikroskopsku analizu (biopsija) da bi se potvrdila dijagnoza i često otkrio uzrok bolesti.

Prognoza i liječenje

Oko 70% bolesnika s dilatacijskom kongestivnom miokardiopatijom umire unutar 5 godina od pojave simptoma, a prognoza se pogoršava kako stijenke klijetki postaju tanje i srčana funkcija slabi. Nenormalni srčani ritam također pogoršava prognozu. Prosječno, muškarci žive samo polovinu vremena od onoga kojega dožive žene, a crnci samo polovinu vremena što ga dožive bijelci. Oko 50% ih umire naglom smrću, vjerojatno uslijed poremećaja srčanog ritma.

Liječenjem specifične osnovne bolesti, kao što su prekomjerno uživanje alkohola ili infekcije, može se produljiti život. Ukoliko je uzrok bolesti prekomjerno uživanje alkohola tada bolesnik mora potpuno prestati uzimati alkohol. Ukoliko je uzrok bolesti upala srčanog mišića (miokarditis) tada u liječenju treba primijeniti antibiotike.

U osoba s bolešću koronarnih arterija pretjerano mali dotok krvi može prouzročiti anginu pektoris (napadaj boli u prsnom košu koja nastaje zbog srčane bolesti). Angina pektoris se liječi nitratima, beta blokatorima ili blokatorima kalcijevih kanala. Beta blokatori i blokatori kalcijevih kanala mogu umanjiti snagu srčane kontrakcije. Potrebno je dovoljno mirovati i spavati, te izbjegavati stres―to sve pomaže u smanjenju opterećenja srca.

Uslijed miješanja krvi u uvećanom srcu može doći do stvaranja ugrušaka na stijenkama srčanih pretklijetki i klijetki. Stvaranje ugrušaka sprječava se davanjem antikoagulantne terapije. Većinu lijekova za sprječavanje i liječenje poremećaja srčanoga ritma treba u početku davati u malim dozama, a zatim doze treba postupno povisivati jer ti lijekovi mogu smanjiti snagu srčanih kontrakcija. Zatajenje srca se također liječi lijekovima, na primjer inhibitorima enzima koji konvertiraju angiotenzin (ACE inhibitori ili inhibitori konvertaze angiotenzina), često u kombinaciji s diuretikom. Ipak, ako se ne ukloni specifični uzrok dilatacijske kongestivne miokardiopatije zatajenje srca će najvjerojatnije završiti fatalno. Zbog loše prognoze dilatacijska kongestivna miokardiopatija je najčešća indikacija za transplantaciju srca.