Akutni perikarditis

Akutni perikarditis je upala perikarda koja započinje iznenada i često je bolna; upala dovodi do cijeđenja tekućine i krvnih produkata poput fibrina, crvenih krvnih zrnaca i bijelih krvnih zrnaca u perikardni prostor.

Akutni perikarditis ima mnoge uzroke koji se mogu poredati od virusnih infekcija (stanje može biti bolno, ali je kratkotrajno i obično ne ostavlja trajne posljedice), pa do po život opasnih malignih bolesti. Drugi uzroci su AIDS (SIDA), srčani udar (infarkt miokarda), operacija srca, sistemski lupus eritematodes, reumatoidna bolest, zatajenje bubrega, povreda, zračenje i propuštanje krvi uslijed aneurizme prsne (torakalne) aorte (stanje pri kojem je stijenka aorte proširena poput lopte). Akutni perikarditis može biti posljedica uzimanja nekih lijekova kao što su antikoagulantna sredstva, penicilin, prokainamid, fenitoin i fenilbutazon.

Simptomi i dijagnoza

Akutni perikarditis obično uzrokuje vrućicu i bolove u prsnom košu koji se obično šire u lijevo rame i katkad uzduž lijeve ruke. Bol može sličiti srčanom udaru (infarktu), osim što se bol u perikarditisu pojačava u ležećem položaju, pri kašlju ili čak i pri dubljem disanju. Perikarditis može dovesti do tamponade srca, stanja koje ugrožava i sam život.

Liječnik može postaviti dijagnozu akutnog perikarditisa na temelju opisa bolova koji daje bolesnik i na osnovu fizikalnog pregleda prsnog koša, tj. slušanjem stetoskopom priljubljenim na bolesnikov prsni koš. Perikarditis može uzrokovati škripanje slično zvuku škripanja kožnih cipela. Rendgenska snimka prsnog koša i ehokardiografija (slikovni prikaz srca pomoću ultrazvučnih valova) mogu pokazati preveliku količinu tekućine u perikardu. Ehokardiografijom se također mogu otkriti uzroci perikarditisa, npr. tumor, i pokazati koliki je tlak perikardne tekućine kojom su pritisnute šupljine desne strane srca; visoki tlak je također mogući upozoravajući znak prijeteće tamponade srca. Krvnim testovima se mogu otkriti i drugi uzroci perikarditisa, na primjer leukemija, AIDS, infekcije, reumatska vrućica, a povišene vrijednosti ureje u krvi su posljedica zatajenja bubrega.

Prognoza i liječenje

Prognoza ovisi o uzroku. Ukoliko je virus uzrok perikarditisa ili uzrok nije jasan tada do oporavka obično dolazi za 1 do 3 tjedna. Komplikacije ili ponovno pojavljivanje perikarditisa mogu usporiti oporavak. Bolesnici s rakom koji je prodro u perikard rijetko prežive 12 do 18 mjeseci.

Srčana tamponada: najopasnija komplikacija perikarditisa

Tamponada je najčešće posljedica nakupljanja tekućine ili krvarenja u perikard (srčanu vreću), što može biti posljedica tumora, povrede ili operacijskog zahvata. Virusne ili bakterijske infekcije, te zatajenje bubrega su daljnji česti uzroci. Krvni tlak može naglo pasti i poprima nenormalno niske vrijednosti pri udisanju.

Da bi potvrdio dijagnozu liječnik može upotrijebiti ehokardiografiju (pregled pri kojem se pomoću ultrazvučnih valova dobiva slikovni prikaz srca).

Srčana tamponada je često hitno medicinsko stanje. Liječnici ga liječe odmah primjenjujući kiruršku drenažu ili punkciju perikarda pomoću dugačke igle te na taj način uklanjaju tekućinu i smanjuju tlak. Liječnik pritom daje lokalnu anesteziju smanjujući bolesnikove bolove koji nastaju pri prolasku igle kroz prsni koš. Ukoliko to vrijeme dopušta, uklanjanje tekućine se kontrolira ehokardiografijom (ultrazvukom). Pri perikarditisu nepoznatog uzroka liječnik može kirurški drenirati perikard i uzeti uzorak da bi olakšao postavljanje dijagnoze. Nakon što se tlak smanji bolesnik se obično zadrži u bolnici za slučaj da se tamponada ponovi.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Liječnici obično prime na bolničko liječenje pacijente s perikarditisom pa im daju lijekove koji smanjuju upalu i bol (npr. aspirin i ibobrufen), te ih promatraju radi pojave mogućih komplikacija (posebno zbog tamponade srca). Jaka bol može zahtijevati primjenu opijata, na primjer morfija, ili kortikosteroida. Za smanjenje jake boli najčešće se daje kortikosteroid prednizon.

Daljnje se liječenje akutnog perikarditisa razlikuje i ovisi o uzroku perikarditisa. Bolesnici s rakom mogu se liječiti kemoterapijom (citostatici) ili zračenjem; ti se bolesnici često podvrgavaju kirurškom odstranjenju perikarda. Bolesnici koji su na dijalizi radi zatajenja bubrega obično dobro reagiraju na promjene koje su posljedice programa dijalize. Liječnici bakterijske infekcije liječe antibioticima i kirurškim postavljanjem drena kako bi gnoja iscurio iz perikarda. Lijekove koji mogu uzrokovati perikarditis treba isključiti uvijek kada je god to moguće.

Ponavljane epizode perikarditisa izazvanog virusom, povredom ili nepoznatim uzrokom mogu se izliječiti aspirinom, ibobrufenom ili kortikosteroidima. U nekim je slučajevima lijek izbora kolhicin. Ukoliko se lijekovima ne postigne poboljšanje, obično perikard treba odstraniti kirurški.