Arterije nogu i ruku

U slučaju postupnog suženja arterija nogu prvi simptom je osjećaj boli, grčeva ili teškog zamora u nogama za vrijeme fizičke aktivnosti. Taj se osjećaj naziva intermitentna klaudikacija. Bol se u mišićima javlja kad bolesnik hoda, a pojačava se prilikom bržeg hodanja ili penjanja uzbrdo. Najčešće se bol javlja u potkoljenici, ali se može javiti i u natkoljenici, bokovima i stražnjici, ovisno o sijelu (lokalizaciji) suženja. Bol može popustiti u mirovanju. Obično nakon sjedenja ili stajanja od 1 do 5 minuta bolesnik može proći istu razdaljinu, dok ga ponovno jednako ne zaboli. Sličan osjećaj boli u rukama za vrijeme opterećenja posljedica je suženja arterija ruku.

Kako se bolest pogoršava, udaljenost koju bolesnik može prijeći bez pojave bolova (hodna pruga) postupno se skraćuje. Bol obično počinje u potkoljenici ili stopalu, snažna je i ne popušta, a pogoršava se kad je noga podignuta. Bol često ne da bolesniku zaspati. Da bi popustila bolesnik treba dok leži spustiti noge niz stranicu kreveta ili mirno sjediti s nogama spuštenim dolje.

Noga s izrazito smanjenim krvnim protokom obično je hladna i bolno neosjetljiva. Koža može biti suha i ljuštiti se, a nokti i dlake slabije rastu. S napredovanjem suženja (opstrukcije) stanje se pogoršava pa se na nogama mogu otvoriti rane, obično na prstima ili peti, a katkada i na potkoljenici, i to posebno nakon manjih povreda. Jako izraženo suženje ili gotovo začepljenje arterije može izazvati smrt tkiva (gangrena).

U slučaju naglog i potpunog začepljenja arterije noge ili ruke osoba osjeća snažnu bol, hladnoću i neosjetljivost. Bolesnikova ruka ili noga postaje blijeda ili ljubičasto plava (cijanotična). Ispod mjesta začepljenja ne može se napipati puls.

Dijagnoza

Liječnik postavlja sumnju na opstrukciju arterije na temelju simptoma i pipanjem pulsa (bila), koje je oslabljeno ili odsutno ispod određene točke na nozi. Liječnik ispituje krvni protok na nozi na nekoliko načina, uključujući i usporedbu vrijednosti krvnog tlaka na potkoljenici s vrijednostima krvnog tlaka na ruci. Normalna vrijednost krvnog tlaka na nozi iznosi najmanje 90% od vrijednosti krvnog tlaka na ruci, a u slučaju izrazitog suženja arterije on može biti manji od 50%.

Dijagnoza se može potvrditi određenim pretragama. Prilikom ultrazvučnog pregleda s Dopplerom sonda se postavlja na kožu bolesnika iznad mjesta opstrukcije, pa se analizom šuma krvnog protoka može odrediti stupanj opstrukcije. Modernijom ultrazvučnom kolorDopplerskom tehnikom dobije se slika arterije koja različite brzine protoka prikazuje različitim bojama. Budući da ova tehnika ne zahtijeva primjenu kontrasta i može zamijeniti angiografiju, upotrebljava se kad god je to moguće.

Prilikom angiografije daje se radiokontrastno sredstvo u arteriju. Zatim se pomoću rendgena prati tok širenja radiokontrastnog sredstva iz čega se može utvrditi brzina krvnog protoka, promjer arterija i svaka opstrukcija. Radi proširenja stenozirane arterije na angiografiju se može nadovezati angioplastika.

Liječenje

Ljudi s intermitentnom klaudikacijom, ako je ikako moguće, trebaju svakodnevno hodati barem 30 minuta. Kad osjete bol trebaju stati sve dok bol ne prođe, a zatim hodati dalje. Na taj se način produžuje hodna pruga koju pacijent može prevaliti bez pojave tegoba, vjerojatno zato što hodanje poboljšava funkciju mišića i pomaže da se prošire druge krvne žile koje opskrbljuju mišićno tkivo.

Bolesnici s opstrukcijom krvnih žila ne bi smjeli nikako upotrebljavati duhan u bilo kojem obliku. Podizanjem uzglavlja u krevetu (stavljanjem više jastuka) može se povećati krvni protok u nogama.

Liječnici mogu propisati lijekove, npr. pentoksifilin, radi poboljšanja dotoka krvi u mišiće. I drugi lijekovi, kao što su antagonisti kalcija ili acetilsalicilna kiselina (aspirin), također mogu biti korisni. Betablokatori, koji pomažu kod bolesti koronarnih arterija jer usporavaju srčanu frekvenciju i smanjuju opterećenje srca, katkada pogoršavaju simptome u bolesnika s opstrukcijom arterija nogu.

TABLICA 28-1

Postupci kod njege stopala

Osoba sa slabom cirkulacijom u stopalima treba obavljati slijedeće postupke njege i poduzimati slijedeće mjere predostrožnosti:

• Dnevno pregledati stopala radi moguće pojave napuklina, ranica, kurjih očiju i kalusa (tvrdih dijelova kože).

• Stopala prati dnevno u mlakoj vodi sa blagim sapunom, te ih nakon pranja dobro i temeljito osušiti.

• Za suhu kožu upotrebljavati blagu kremu, kao što je lanolin.

• Za održavanje kože suhom upotrebljavati neutralni puder.

• Obrezivati nokte poprečno, tako da ne budu previše kratki. (To može učiniti i stručnjak za kozmetiku―pediker)

• Pediker može rješavati žuljeve i kurje oči.

• Ne upotrebljavati kemikalije koji su oštrog djelovanja, ili koje jako priliježu uz kožu.

• Dnevno mijenjati čarape, a često mijenjati cipele.

• Ne oblačiti podvezice i ne nositi čarape s elastičnim rubom.

• Nositi vunene čarape i održavati stopala toplima.

• Ne upotrebljavati vruće termofore.

• Oblačiti cipele koji dobro pristaju i u kojima ima dosta prostora za prste.

• Pitati pedikera za savjet o potrebi za specijalnom vrstom cipela ukoliko postoji iskrivljenost stopala.

• Ne nositi otvorenu obuću i ne hodati bos.

Njega stopala

Njega stopala se provodi da se očuva cirkulacija i spriječe komplikacije koje nastaju zbog oslabljene cirkulacije. Osoba s ranama (ulkusima) na nogama zahtijeva pojačanu njegu tih promjena kako bi se izbjeglo pogoršanje koje bi moglo dovesti do amputacije stopala. Ulkuse treba održavati čistima, pa se zato svaki dan čiste blagim sapunom ili blagom otopinom soli, a zatim prekrivaju čistom i suhom gazom. Osoba koja ima ulkuse na nogama katkada mora biti trajno u krevetu s podignutim uzglavljem. Bolesnik koji ima šećernu bolest mora redovito, što je moguće češće, kontrolirati razinu šećera u krvi. Pravilo je da: svatko tko ima slabu cirkulaciju u stopalima i boluje od šećerne bolesti treba obaviti liječnički pregled ukoliko ima bilo kakav ulkus na stopalu koji nije zacijelio za 7 dana.

Liječnici u mnogo slučajeva propisuju antiobiotske masti. Ukoliko se ulkus inficira, liječnik u pravilu propisuje antibiotike koji se uzimaju na usta (oralno). Ulkus može zacijeliti za nekoliko tjedana ili čak za nekoliko mjeseci.

Angioplastika

Liječnici često odmah nakon angiografije urade angioplastiku. Angioplastika se sastoji od postavljanja katetera na čijem se vrhu nalazi balon, u suženi dio arterije. Kad se kateter postavi na željeno mjesto balon se napuše i suženi se odsječak arterije proširuje. Angioplastika zahtijeva boravak pacijenta u bolnici samo 1 ili 2 dana, a tom se invazivnom metodom može izbjeći veći kirurški zahvat. Angioplastika nije bolna, ali katkada može biti neugodna jer bolesnik treba ležati mirno na tvrdom stolu za rendgenske pretrage. Prilikom izvođenja angioplastike bolesniku se daju blaži sedativi, a ne anestezija. Nakon zahvata bolesnik prima heparin kako bi se smanjila mogućnost nastanka ugruška u području zahvata. Mnogi liječnici radije tim bolesnicima daju lijekove koji sprječavaju gomilanje trombocita i stvaranje ugruška (antitrombotički lijekovi), npr. acetilsalicilnu kiselinu (aspirin). Liječnici mogu ultrazvučnim pregledom ocijeniti uspješnost angioplastike i kontrolirati bolesnika kako bi otkrili da li se arterija ponovno sužava.

Angioplastika se ne može izvršiti ukoliko postoji veći broj suženja na različitim mjestima, ukoliko su suženja jako dugačka ili ako je arterija jako otvrdnula. Operacija je neizbježna ukoliko se na mjestu suženja nalazi krvni ugrušak, ukoliko se dijelovi ugruška odlome i začepe dio arterije koji se pruža niže od mjesta začepljenja, ako krv prodre kroz unutarnju ovojnicu arterije (endotel) i dovede do izbočenja (aneurizma), te ako je bolesnik sklon krvarenju (obično zbog djelovanja heparina kojeg uzima da bi se spriječilo nastajanje ugruška).

Osim balonom danas se u rješavanju opstrukcije arterija mogu upotrebljavati i druga pomagala i naprave, npr. laser, mehanički rezač, ultrazvučni kateter, stent i rotirajuće ablacijsko svrdlo. Dosad nije dokazana nadmoćnost neke od navedenih metoda nad drugima.

Kirurgija

Nakon kirurškog zahvata simptomi često nestanu ili postanu znatno blaži, dolazi do zacjeljivanja ulkusa i amputacija nije potrebna. Vaskularni kirurg može katkada ukloniti ugrušak, ukoliko je blokiran manji dio krvne žile. Isto tako, kirurg može pomoću presadka (plastična cjevčica ili vena s drugog dijela bolesnikova tijela) premostiti (bypass graft) suženi ili začepljeni dio arterije tako da se premosnica postavi ispred i iza suženja. Drugim pristupom se ukloni (odreže ili resecira) začepljeni ili suženi dio arterije i na njegovo se mjesto postavi plastični ili venski presadak. Presijecanjem živaca oko mjesta opstrukcije (operacija se zove simpatektomija jer presječeni živci pripadaju simpatičkim živcima autonomnog živčanog sustava) sprječava se stiskanje (spazam) arterija, što u mnogim slučajevima može biti veoma učinkovito.

Katkada je amputacija nužna radi uklanjanja inficiranog tkiva na nozi, zbog ublažavanja nesnosnih bolova ili radi zaustavljanja širenja gangrene. Kirurzi nastoje amputirati što je moguće manji dio noge, posebno ukoliko bolesnik planira kasnije nositi protezu (umjetna noga).