Bronhiektazije

Bronhiektazije su nepovratno proširenje (dilatacija) dijelova bronha kao posljedica oštećenja bronhalne stijenke.

Bronhiektazije nisu pojedinačna bolest. Mogu nastati na nekoliko načina i posljedica su nekoliko stanja koja oštete bronhalnu stijenku neposredno ili posredno smetajući njenoj obrambenoj sposobnosti. Stanje može biti naširoko rasprostranjeno ili se javlja u samo jednom ili dva područja. U tipičnim slučajevima bronhiektazije uzrokuju proširenje bronha srednje širine, ali često i sitniji bronhi ispod njih postanu ožiljkasti i zatvoreni. Ponekad se oblik bronhiektazija koji zahvaća veće bronhe pojavi kod alergijske bronhopulmonalne aspergiloze, stanja izazvanog imunosnim odgovorom na gljivicu aspergilus .

Normalno bronhalnu stjenku čini nekoliko slojeva različite debljine i sastava u različitim dijelovima dišnih putova. Unutrašnji sloj (sluznica) i područje ispod nje (podsluznica) sadrže stanice koje luče sluz, stanice s trepetljikama koje pomažu pomesti čestice i sluz iz zračnih putova te mnoge druge stanice koje imaju ulogu u imunosti i obrani tijela protiv nadirućih organizama i drugih štetnih tvari. Elastične i mišićne niti te sloj hrskavice drže strukturu dišnih putova, ali dopuštaju različitost njihova promjera prema potrebi. Krvne žile i limfoidno tkivo pomažu u prehrani i obrani bronhalne stjenke.

Kod bronhiektazija su područja bronhalne stjenke razorena i kronično upaljena, stanice s trepetljikama oštećene ili uništene a stvaranje sluzi se povećava. Osim toga gubi se normalna napetost stjenke: zahvaćeno područje postaje prošireno i mlohavo, a mogu nastati izbočine ili vrećice koje su slične balonima. Povećana sluz pomaže rastu bakterija, često začepljuje bronh i dovodi do nakupljanja zaraznih lučevina i daljnjeg oštećenja bronhalne stjenke. Upala se može proširiti na male dišne vrećice (alveole) i dovesti do bronhopneumonije, stvaranja ožiljkastog tkiva i gubitka plućne funkcije. U teškim slučajevima na kraju vezivno tkivo i gubitak krvnih žila pluća opterete srce. Osim toga upala i umnažanje krvnih žila bronhalne stjenke mogu uzrokovati iskašljavanje krvi. Začepljenje oštećenih dišnih putova može dovesti do nenormalno niskih razina kisika u krvi.

Do bronhiektazija dovode mnoga stanja. Najčešći je uzrok infekcija―bilo kronična ili infekcija koja se ponavlja. Osobu mogu napraviti sklonijom infekcijama koje dovedu do bronhiektazija nenormalni imunosni odgovori, prirođene nenormalnosti koje zahvaćaju strukturu dišnih putova ili sposobnost trepetljika da čiste sluz kao i mehanički čimbenici kao što su začepljenje bronha. Kao posljedica udisanja otrovnih tvari koje oštećuju bronhe vjerojatno nastaje mali broj slučajeva.

Bronhiektazije

Kod bronhiektazija su neka područja bronhalne stijenke uništena i kronično upaljena, trepetljike (cilije) su uništene ili oštećene, a stvaranje sluzi je pojačano.

MSD medicinski priručnik za pacijente

Simptomi i dijagnoza

Premda bronhiektazije mogu nastati u svakoj životnoj dobi, najčešće proces započinje u ranom djetinjstvu. Međutim, simptomi se mogu pojaviti mnogo kasnije ili uopće ne nastati. Počinju postepeno, obično nakon infekcije dišnog sustava i imaju godinama tendenciju pogoršavanja. Većina ljudi ima dugotrajan kašalj samo rano ujutro i kasno tijekom dana. Često je iskašljavanje krvi i može biti prvi ili jedini simptom.

Česta pojava upale pluća može također biti uporište da osoba ima bronhiektazije. Ljudi s rasprostranjenim (opsežnim) bronhiektazijama mogu dobiti hripanje i zaduhu; mogu imati kronični bronhitis, emfizem ili astmu. Vrlo teška bolest, koja češće nastaje u slabije razvijenim zemljama, može opteretiti srce i dovesti do srčane insuficijencije―stanje koje može prouzročiti nakupljanje tekućine (edem) stopala i nogu, nakupljanje tekućine u trbuhu, te još teže disanje (naročito u ležećem položaju).

Na bronhiektazije se može posumnjati zbog simptoma ili prisutnosti s njima povezanog nekog drugog stanja. Ipak, za potvrdu dijagnoze i procjenu proširenosti i smještaja bolesti potreban je rendgenski pregled. Standardni rendgenogrami mogu biti normalni, ali katkad otkrivaju promjene pluća uzrokovane bronhiektazijama. Kompjutorizirana tomografija (CT) obično može potvrditi dijagnozu, a osobito je korisna u određivanju proširenosti bolesti kada se razmatra kirurško liječenje.

Nakon što se postavi dijagnoza bronhiektazija, često se rade pretrage da se utvrde bolesti koje su ih mogle izazvati. Takvi pregledi mogu uključiti mjerenje razine imunoglobulina u krvi, mjerenje razine soli u znoju (što nije normalno u cističnoj fibrozi) i ispitivanja uzoraka nosa, bronha ili sperme da se odredi jesu li trepetljike strukturno ili funkcijski oštećene. Kada su bronhiektazije ograničene samo na jedno područje, na primjer na jedan plućni režanj ili segment, liječnici često rade fiberbronhoskopiju (pretraga s cijevi kroz koju se promatra ulaženjem u bronhe) da se utvrdi je li im uzrok udahnuto strano tijelo ili tumor pluća. Ostale se pretrage mogu napraviti da se otkrije temeljna bolest kao što je alergijska bronhopulmonalna aspergiloza.

TABLICA 36-1

Neki uzroci bronhijektazija

Infekcije dišnog sustava

Ospice

Hripavac

Infekcija adenovirusima

Bakterijske infekcije, npr. klebsijelom, stafilokokom ili pseudomonasom

Influenca (gripa)

Tuberkuloza

Gljivična infekcija

Infekcije mikoplazmom

Suženje bronha

Udahnuti predmet

Povećani limfni čvorovi

Tumor pluća

Sluzni čep

Ozljede udisanjem

Ozljede štetnim dimovima, plinovima ili česticama

Aspiracija želučane kiseline i čestica hrane

Genetska stanja

Cistična fibroza

Poremećaj pokretljivosti trepetljika uključujući

Kartagenerov sindrom

Manjak alfa1antitripsina

Imunološke nenormalnosti

Sindromi manjka imunoglobulina

Poremećaj funkcije bijelih krvnih stanica

Manjak komplementa

Neki autoimuni ili hiperimuni poremećaji kao što su reumatoidni artritis i ulcerozni kolitis

Druga stanja

Zloporaba lijekova kao što je heroin

Infekcija virusom humanog imunodeficita (HIV)

Youngov sindrom (opstrukcijska azoospermija)

Marfanov sindrom

Sprječavanje

Smanjenju broja ljudi koji razviju bronhiektazije pomoglo je cijepljenje protiv ospica i hripavca u dječjoj dobi. Godišnje cijepljenje protiv gripe pomaže u sprječavanju razornog oštećenja virusima gripe. Cjepivo protiv pneumokoka može pomoći u sprječavanju specifičnih tipova pneumokokne pneumonije s njihovim teškim komplikacijama. Spriječiti bronhiektazije ili smanjiti njihovu težinu može i rano uzimanje antibiotika tijekom infekcija kao što su upala pluća i tuberkuloza. Primitak imunoglobulina zbog sindroma imunoglobulinskog manjka može spriječiti komplikacije u obliku infekcija koje se ponavljaju. Ispravna uporaba protuupalnih lijekova, kao što su kortikosteroidi, naročito u bolesnika s alergijskom bronhopulmonalnom aspergilozom, može spriječiti oštećenje bronha zbog kojega nastanu bronhiektazije.

Izbjegavanje udisanja štetnih para, plinova, dima (uključujući duhanski dim) i štetne prašine (kao što je prašina silicijeva dioksida ili talk) također pomaže u sprječavanju bronhiektazija ili smanjuje njihovu težinu. Udisanje (aspiracija) stranih tijela u zračne putove može se spriječiti brižljivom kontrolom svega što djeca stavljaju u usta, izbjegavanjem prekomjernog uzimanja lijekova i alkohola i traženjem medicinske pomoći zbog neuroloških simptoma kao što su oštećenje svijesti, ili gastrointestinalnih simptoma kao što su poteškoće pri gutanju ili vraćanje hrane ili kašalj nakon jela. Osim toga, prije spavanja se u usta ili nos ne bi smjelo stavljati uljne kapljice ili mineralno ulje, jer bi ih se moglo udahnuti u pluća. Prije nego dođe do težeg oštećenja za otkrivanje i liječenje začepljenja bronha može se uporabiti bronhoskop.

Liječenje

Stanje mogu pogoršati lijekovi koji potiskuju kašljanje i općenito ih ne bi trebalo uzimati. Osobama s velikim količinama lučevina u otjecanju sluzi pomaže položajna drenaža i perkusija prsnog koša nekoliko puta na dan pa je to bitno u postupku kod bronhiektazija.

Infekcije se liječe antibioticima. Da bi se spriječilo često vraćanje infekcija ponekad se antibiotici primjenjuju tijekom dugog razdoblja. Mogu se dati i lijekovi protiv upale kao što su kortikosteroidi i mukolitici (lijekovi koji omekšavaju gnoj i sluz). Ako je razina kisika u krvi niska, terapija kisikom može spriječiti komplikacije kao što je plućno srce (bolest srca povezana s plućnom bolešću). Ako osoba ima zatajenje srčanog rada, oticanje se može spriječiti diureticima, a ako ima hripanje ili zaduhu od pomoći mogu biti lijekovi za širenje bronha (bronhodilatatori).

U rijetkim se slučajevima dio pluća uklanja kirurškim putem. Takav zahvat dolazi u obzir samo onda kada je bolest zahvatila jedno plućno krilo ili još bolje jedan režanj ili segment. Kirurško liječenje treba uzeti u obzir kod ljudi koji unatoč liječenju imaju ponavljane infekcije ili koji iskašljavaju velike količine krvi. Druga je mogućnost da liječnik namjerno začepi žilu koja krvari da spriječi krvarenje.

U ovom poglavlju: