Epilepsija

Epilepsija je poremećaj znakovit po sklonosti napadajima koji se ponavljaju.

Sveukupno 2% odraslog pučanstva ima napadaj u neko vrijeme. Jedna trećina te skupine ima napadaje koji se ponavljaju (epilepsija). U oko 25% odraslih s epilepsijom nađe se uzrok kada pretrage kao što su elektroencefalogram (EEG) pokaže nenormalnu električku aktivnost ili magnetska rezonancija (MRI) otkrije ožiljak u malim područjima mozga. U nekim slučajevima ti defekti mogu biti mikroskopski ožiljci nastali zbog ozljede mozga pri rođenju ili kasnije. Nekoliko se specifičnih tipova poremećaja s napadajem (kao što je juvenilna mioklonička epilepsija) nasljeđuje. U preostalih ljudi s epilepsijom, bolest je označena kao idiopatska―što znači da se u mozgu nije našlo dokaza za oštećenje i uzrok je nepoznat.

Ljudi s idiopatskom epilepsijom obično imaju prvi napadaj u dobi između 2 i 14 godina. Napadaji prije 2. godine općenito su uzrokovani manama mozga, kemijskim neuravnoteženostima ili visokim temperaturama. Napadaji koji počinju nakon 25. godine vjerojatnije su posljedica ozljede mozga, moždanog udara, tumora ili druge bolesti.

Epileptičke napadaje mogu potaknuti ponavljani zvukovi, bljeskovi svjetla, video igre ili čak dodirivanje nekih dijelova tijela. U ljudi s epilepsijom napadaje mogu potaknuti čak i manji podražaji. Vrlo jaki podražaji―kao što su neki lijekovi, niska razina kisika u krvi ili vrlo niska razina šećera u krvi―mogu potaknuti napadaj čak i u ljudi bez epilepsije.

Simptomi

Epileptičke napadaje se katkada klasificira prema njihovim značajkama. Jednostavni djelomični napadaji počinju električkim pražnjenjima u malom području mozga i pražnjenja ostaju ograničena na to područje. Osoba ima nenormalne osjete, pokrete, ili psihička odstupanja, ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen. Na primjer, ako se električko pražnjenje pojavi u dijelu mozga koji ravna pokretima mišića desne ruke, desna se ruka može početi tresti i trzati; ako se pojavi u prednjem dubokom sljepoočnom režnju (dio mozga koji osjeća mirise) , osoba može osjetiti izrazito ugodan ili neugodan miris. Osoba koja ima psihičko odstupanje može imati, na primjer, osjećaj déjà vu, pri čemu se nepoznati okoliši neobjašnjivo čine poznatima.

Pri džeksonskim napadajima (Jacksonova epilepsija) simptomi počinju u jednom odvojenom dijelu tijela, kao što je šaka ili stopalo i tada “marširaju prema gore” kroz ud kako se električka aktivnost širi po mozgu. Kompleksni djelomični (psihomotorni) napadaji počinju s 12 minutnim razdobljem tijekom kojega osoba gubi dodir s okolišem. Osoba može teturati, pokretati ruke i noge na čudne i beskorisne načine, ispuštati zvukove bez značenja, ne razumjeti što drugi govore i odbijati pomoć. Zbunjenost traje još nekoliko minuta nakon čega dolazi do potpunog oporavka.

Konvulzivni napadaji (grand mal ili toničkoklonički napadaji) obično počinju s nenormalnim električkim pražnjenjem u malom području mozga. Pražnjenje se brzo širi u priležeće dijelove mozga uzrokujući poremećaj funkcije cijelog područja. U primarnoj generaliziranoj epilepsiji, nenormalna pražnjenja preko velikog područja mozga uzrokuju od početka naširoko rasprostranjeni poremećaj funkcije. U svakom slučaju konvulzija je reakcija tijela na nenormalna pražnjenja. Pri tim konvulzivnim napadajima osoba ima povremeni gubitak svijesti, jake grčeve mišića i trzaje po cijelom tijelu, jako skretanje glave na jednu stranu, stiskanje zubi i gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom. Kasnije osoba može imati glavobolju, biti privremeno zbunjena i osjećati se neizmjerno umornom. Obično se osoba ne sjeća što se događalo za vrijeme napadaja.

Petit mal (“absans”) napadaji počinju u dječjoj dobi, obično prije 5. godine. Oni ne dovode do konvulzija i drugih dramatičnih simptoma grand mal napadaja. Umjesto toga osoba ima epizode zurenja, treptanja vjeđama ili trzanja mišića lica što traje 10 do 30 sekundi. Osoba ne reagira, ali ne pada, ne kolabira niti se pomiče u trzajima.

U statusu epileptikusu, najozbiljnijem poremećaju s napadajem, napadaj ne prestaje. Status epileptikus je medicinsko hitno stanje, jer osoba ima konvulzije s jakim mišićnim stezanjima, ne može odgovarajuće disati i ima naširoko rasprostranjena (difuzna) električka pražnjenja u mozgu. Bez brzog liječenja, srce i mozak mogu postati preopterećeni i trajno oštećeni pa osoba može umrijeti.

Dijagnoza

Osoba koja gubi svijest, ima mišićne grčeve koji potresaju tijelo, izgubi kontrolu nad mokraćnim mjehurom ili postane naglo zbunjena i nepažljiva možda ima napadaj. Štoviše pravi napadaji su mnogo rjeđi nego što većina ljudi misli―većina epizoda kratkog gubitka svijesti ili nenormalnog ponašanja nisu uzrokovani nenormalnim električkim pražnjenjima u mozgu.

Liječnicima može znatno pomoći izvješće svjedoka o epizodi. Svjedok može točno opisati što se dogodilo, dok to osoba koja je imala epizodu, obično ne može. Potreban je točan opis okolnosti oko epizode: kako je brzo počela; je li uključila nenormalne mišićne pokrete kao što su grčevi glave, vrata ili ličnih mišića, ugriz jezika ili gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom; kako dugo je trajala; i kako se brzo osoba oporavila. Liječnik također treba znati kako se osoba osjećala. Je li osoba imala predosjećaj ili upozorenje da će se nešto neobično neposredno dogoditi. Je li se bilo što dogodilo što je moglo ubrzati epizodu kao što su neki zvukovi ili bljeskavo svjetlo?

Aktivnost mozga za vrijeme epileptičnog napadaja

Elektroencefalogram (EEG) je zapis o električnoj aktivnosti mozga. Postupak je jednostavan i bezbolan: na kožu glave se pričvrsti oko 20 elektroda i bilježi moždana aktivnost pod normalnim uvjetima. Tada se osobu izlaže različitim podražajima kao što je sjajno ili blještavo svjetlo da bi se izazvao epileptični napadaj. Za vrijeme napadaja električna se aktivnost mozga ubrzava proizvodeći nazupčanu valovitu sliku. Takva bilježenja moždanih valova pomažu u prepoznavanju epilepsije. Različiti tipovi epileptičnih napadaja imaju različite slike (obrasce) valova.

MSD medicinski priručnik za pacijente
MSD medicinski priručnik za pacijente

Osim uzimanja u obzir opisa epizode, liječnik dijagnosticira poremećaj s napadajem ili epilepsiju elektroencefalogramom (EEG) koji mjeri električku aktivnost u mozgu. Pretraga je bezbolna i nema nikakvog rizika. Elektrode se pričvrste na kožu glave da se izmjeri električke impulse u mozgu. Kako se nenormalna pražnjenja vjerojatnije pojavljuju nakon premalo sna, EEG se obično rade nakon što je osoba namjerno ostala budna 18 do 24 sata.

Liječnici ispituju EEG zapis kao pokazatelj nenormalnih električkih pražnjenja. Nenormalnosti mogu postojati čak ako se napadaj nije dogodio za vrijeme bilježenja EEGa. Međutim, budući da se EEG snima samo u ograničenom vremenu, on može propustiti aktivnost napadaja i činiti se normalnim, čak i u osobe koja ima epilepsiju.

Jednom kada je postavljena dijagnoza epilepsije, obično je potrebno više pretraga za traženje uzroka koji se vjerojatno može liječiti. Rutinske pretrage krvi mjere razine šećera, kalcija i natrija u krvi; određuje se rade li ispravno jetra i bubrezi; broje se bijele krvne stanice, jer visoki broj može ukazivati na infekciju. Često liječnik traži elektrokardiogram da vidi je li nenormalni srčani ritam doveo do nedovoljne opskrbe krvlju mozga što može uzrokovati da osoba izgubi svijest. Liječnik općenito traži kompjutoriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MRI) da ispita mozak s obzirom na rak i druge tumore, prethodne moždane udare, male ožiljke i oštećenja zbog ozljede. Katkada je potrebna lumbalna punkcija da se utvrdi ima li osoba infekciju mozga.

Liječenje

Ako se otkrije uzrok koji se može liječiti, kao što su tumor, infekcija ili nenormalna razina šećera ili natrija, najprije se liječi to stanje. Jednom kad se medicinsko stanje popravi, možda same napadaje i neće trebati liječiti. Kad se ne nađe uzrok ili ako se uzrok ne može u potpunosti izliječiti ili nadzirati, da se spriječe daljnji napadaji mogu biti potrebni lijekovi protiv napadaja (antiepileptici). Samo vrijeme može pokazati hoće li osoba imati ponavljanje napadaja. Oko jedne trećine ljudi ima ponavljane napadaje, ali dvije trećine imaju samo jedan napadaj. Davanje lijekova se općenito smatra nepotrebnim za jednokratne napadaje, ali potrebnim za napadaje koji se ponavljaju.

Napadaje treba spriječiti iz nekoliko razloga. Snažna, brza stezanja mozga mogu uzrokovati oštećenja tijela i čak dovesti do prijeloma kosti. Nagli gubitak svijesti može dovesti do ozbiljne ozljede zbog padova i nezgoda. Žestoka električka aktivnost grand mal napadaja može uzrokovati manje oštećenje mozga. Međutim, većina ljudi s epilepsijom imaju u svom životu nekoliko tuceta i više napadaja a da ne pretrpe teško oštećenje mozga. Iako pojedinačni grčevi ne oštećuju inteligenciju, konvulzivni napadaji koji se ponavljaju to mogu učiniti.

Lijekovi protiv napadaja (antiepileptici) mogu potpuno spriječiti grand mal napadaje u više od polovice ljudi s epilepsijom i znatno smanjiti učestalost napadaja u drugoj trećini. Lijekovi su samo malo manje učinkoviti pri petit mal napadajima. Polovica ljudi koja reagira na liječenje lijekom mogu konačno prekinuti liječenje, a da ne dobiju recidiv. Nema jednog lijeka koji može spriječiti sve tipove napadaja. Neki ljudi mogu svoje napadaje suzbijati jednim lijekom, dok ih drugi moraju uzimati nekoliko.

Budući da je status epileptikus hitno stanje liječnici moraju što je brže moguće dati osobi velike intravenske doze lijeka protiv napadaja. Tijekom produženog napadaja mora se paziti da se spriječe ozljede.

Premda su lijekovi protiv napadaja (antiepileptici) vrlo učinkoviti, mogu imati nuspojave. Mnogi uzrokuju pospanost, ali, paradoksalno je da kad se daju djeci izazivaju prekomjernu aktivnost. Liječnici s vremena na vrijeme traže pretrage krvi da utvrde je li lijek oštetio bubrege, jetru ili krvne stanice. Ljudi koji uzimaju lijekove protiv napadaja moraju biti svjesni mogućih nuspojava i moraju se savjetovati sa svojim liječnikom čim se prvi puta pojave.

TABLICA 73-3

Lijekovi za epileptične napadaje

Lijek

Tip epi napadaja

Moguće nuspojave

Karbamazepin

Generalizirani, djelomični

Smanjeni broj bijelih i crvenih krvnih stanica

Etosuksimid

Petit mal

Smanjeni broj bijelih i crvenih krvnih stanica

Gabapentin

Djelomični

Smirenje (sedacija)

Lamotrigin

Generalizirani, djelomični

Osip

Fenobarbital

Generalizirani, djelomični

Smirenje (sedacija)

Fenitoin

Generalizirani, djelomični

Otečene desni

Primidon

Generalizirani, djelomični

Smirenje (sedacija)

Valproat

Infantilni spazmi, petit mal

Debljanje, opadanje kose

Doza nekog lijeka protiv napadaja je kritična: mora biti dovoljno velika da spriječi napadaje, ali opet ne tako velika da nuspojave postanu problem. Liječnik usklađuje dozu nakon što pita o nuspojavama i ispita razinu lijeka u krvi. Lijekove protiv napadaja treba uzimati točno kako je propisano. U isto vrijeme se bez liječnikova dopuštenja ne smije uzimati nikakve druge lijekove, jer bi oni mogli promijeniti količinu lijeka protiv napadaja u krvi. Svi pacijenti koji uzimaju lijekove protiv napadaja trebaju redovito posjećivati liječnika zbog mogućeg usklađivanja doze i trebaju uvijek nositi narukvicu “Medic Alert” na kojoj je napisano ime poremećaja s napadajem i koji se lijek uzima.

Većina ljudi s epilepsijom između napadaja izgleda i ponaša se normalno i može živjeti normalnim životom. Međutim, mora uskladiti neke navike i ponašanja. Na primjer, ljudi koji su skloni napadajima ne bi smjeli piti alkoholna pića. Osim toga, zakoni u većini država zabranjuju ljudima s epilepsijom upravljati motornim vozilom, ukoliko nisu bili bez napadaja najmanje 1 godinu.

Član obitelji ili bliski prijatelj mora biti izučen u pružanju pomoći u slučaju napadaja. Premda neki ljudi misle da moraju pokušati zaštititi jezik, takvi pokušaji mogu napraviti više štete nego koristi. Može se oštetiti zube ili osoba može nehotice ugristi pomagača jer se stisnu mišići čeljusti. Važni su koraci zaštititi osobu od pada, olabaviti odjeću oko vrata i staviti ispod glave jastuk. Osobu koja gubi svijest treba okrenuti na jednu stranu (na bok) da se olakša disanje. Nikoga tko je imaju napadaj ne bi se smjelo ostaviti samoga sve dok se potpuno ne probudi i dok se nije u stanju normalno kretati. Mudro je obavijestiti liječnika koji osobu liječi.

U oko 10 do 20% ljudi s epilepsijom sami lijekovi neće spriječiti ponovne napadaje. Ako se u mozgu može kao uzrok prepoznati defekt i ako je to ograničeno na malo područje, problem može riješiti kirurško uklanjanje tog područja. Ljudima koji imaju nekoliko izvora napadaja ili koji imaju napadaje koji se vrlo brzo šire u sve dijelove mozga može pomoći kirurško uklanjanje živčanih vlakana koja povezuju dvije strane mozga (korpus kalozum). Kirurški zahvat na mozgu razmatra se samo ako su svi lijekovi zatajili ili se njihove nuspojave ne mogu podnositi.