Miastenija gravis

Miastenija gravis je autoimuna bolest u kojoj živčanomišićna spojnica djeluje nenormalno što ima za posljedicu epizode mišićne slabosti.

U miasteniji gravis imunološki sustav stvara protutijela koja napadaju receptore koji leže na mišićnoj strani živčanomišićne spojnice. Posebno su oštećeni receptori koji primaju živčani signal djelovanjem acetilkolina, kemijske tvari koja prenosi živčani impuls preko spojnice (neurotransmitor).

Što uzrokuje da tijelo napada svoje vlastite acetilkolinske receptore nije poznato, ali genetska sklonost imunološkoj nenormalnosti ima bitnu ulogu. Protutijela kruže u krvi i majke s miastenijom gravis mogu ih prenijeti kroz posteljicu svojoj nerođenoj djeci. Taj prijelaz protutijela stvara neonatalnu miasteniju pri kojoj čedo ima mišićnu slabost koja nestaje nakon nekoliko dana ili nekoliko tjedana poslije rođenja.

Simptomi

Bolest se češće javlja u žena nego u muškaraca i obično počinje u dobi od 20 do 40 godina, premda se može javiti u bilo kojoj dobi. Najčešći simptomi su slabost vjeđa (spuštene vjeđe), slabi očni mišići, što dovodi do dvoslika; i prekomjerni specifični mišićni umor nakon opterećenja. U 40% ljudi s miastenijom gravis, najprije su zahvaćeni očni mišići, ali konačno 85% ima taj problem. Česte su poteškoće govorenja i gutanja te slabost ruku i nogu.

Znakovito je da mišić postaje sve slabijim pa tako, na primjer, osoba koja je jednom mogla dobro baratati čekićem postaje preslabom da ga ponavljano koristi. Stupanj mišićne slabosti mijenja se tijekom sati i dana. Bolest nema jednoličan tijek, česta su pogoršanja bolesti. U teškim napadajima bolesti ljudi s miastenijom gravis mogu postati praktički paralizirani, ali čak ni onda ne gube osjet. Oko 10% ljudi razvije po život opasnu slabost mišića potrebnih za disanje (stanje koje se naziva miastenična kriza).

Dijagnoza

Liječnici sumnjaju na miasteniju gravis u svakoga s općom slabošću, naročito kada slabost zahvati mišiće oka ili lica ili se povećava uporabom zahvaćenih mišića, a oporavlja mirovanjem. Budući da su acetilkolinski receptori blokirani, lijekovi koji povećavaju količinu acetilkolina su blagotvorni i jedan test koji rabi jednog od njih može pomoći pri potvrđivanju dijagnoze. Kao lijek za testiranje najčešće se rabi edrofonij; kada ga se daje intravenski, povremeno pomaže mišićnu snagu u ljudi s miastenijom gravis. Drugi dijagnostički testovi uključuju mjerenje živčane i mišićne funkcije elektromiogramom i testiranjem krvi na protutijela na acetilkolin.

Neki ljudi s miastenijom gravis imaju tumor (timom) koji može biti uzrok loše funkcije imunološkog sustava. Kompjutorizirana tomografija (CT) prsnog koša može ustanoviti postoji li timom.

Liječenje

U liječenju bolesti mogu se dati lijekovi koje se uzima na usta, a koji povisuju razinu acetilkolina, kao što su piridostigmin ili neostigmin. Liječnik može povećati dozu za vrijeme izbijanja simptoma pogoršanja. Kapsule dugog djelovanja postoje za uporabu tijekom noći da pomognu ljudima koji se ujutro probude s teškom slabosti ili problemima gutanja. Za suzbijanje trbušnih grčeva i proljeva, koje često uzrokuju piridostigmin i neostigmin, mogu biti potrebni drugi lijekovi.

Ako je doza nekog lijeka koji zamjenjuje djelovanje acetilkolina previsoka, lijek sam po sebi može uzrokovati slabost, koju liječnik teško može razlikovati od miastenije. Isto tako ti lijekovi mogu gubiti učinkovitost dugotrajnom uporabom pa liječnici moraju uskladiti dozu. Sve veća slabost ili smanjivanje učinkovitosti lijeka zahtijeva procjenu iskusnog liječnika u liječenju miastenije gravis.

Ljudima koji na piridostigmin ili neostigmin u potpunosti ne reagiraju, liječnik može propisati kortikosteroide (npr. prednizon) ili azatioprin. Kortikosteroidi mogu dovesti do poboljšanja unutar nekoliko mjeseci. Suvremeni programi liječenja rabe kortikosteroide u naizmjeničnim danima da suzbiju autoimunu reakciju. Azatioprin, lijek koji suzbija proizvodnju protutijela, također je blagotvoran u nekim slučajevima.

Kada lijekovi ne donose olakšanje ili kada je osoba u miasteničkoj krizi, može se rabiti plazmaferezu . Plazmafereza je skupi postupak koji izvlači otrovne tvari iz krvi (u ovom slučaju nenormalna protutijela). U 80% ljudi s generaliziranom miastenijom gravis pomaže kirurško uklanjanje timusa.

Drugi poremećaji živčano-mišićne spojnice

EatonLambertov sindrom sličan je miasteniji gravis u tome što je isto autoimuna bolest koja uzrokuje slabost. Međutim, EatonLambertov sindrom prije uzrokuje neodgovarajuće oslobađanje acetilkolina nego nenormalna protutijela na acetilkolinske receptore. EatonLambertov sindrom se može javiti kao pojedinačan slučaj, ali se obično javlja kao nuspojava nekih oblika raka, posebno raka pluća .

Botulizam je poremećaj uzrokovan uzimanjem hrane koja sadrži otrovnu tvar koju stvara bakterija Clostridium botulinum. Otrovna tvar paralizira mišiće usporavanjem oslobađanja acetilkolina iz živaca.

Mnogi lijekovi, neki insekticidi (organofosfati) i živčani plinovi, koji se rabe u kemijskom ratu, mogu zahvatiti živčanomišićnu spojnicu. Neke od tih tvari sprječavaju prirodno raspadanje acetilkolina nakon što je živčani impuls prenesen u mišić. Vrlo visoke doze nekih antibiotika mogu dovesti do slabosti na sličan način.