Guillain-barréov sindrom

GuillainBarréov sindrom (akutni uzlazni polineuritis) je oblik akutne polineuropatije što stvara naglo pogoršanje mišićne slabosti, koja katkada dovodi do paralize.

Pretpostavljeni uzrok je autoimuna reakcija―tjelesni imunološki sustav napada mijelinsku ovojnicu. U oko 80% ljudi simptomi počinju 5 dana do 3 tjedna nakon blage infekcije, kirurškog zahvata ili cijepljenja.

Simptomi

GuillainBarréov sindrom obično počinje slabošću, trncima i gubitkom osjeta u obim nogama, a tada napreduje prema gore u ruke. Najupadljivi simptom je slabost. U 90% ljudi s GuillainBarréovim sindromom slabost je najteža unutar 2 do 3 tjedna. U 5 do 10% mišići koji podupiru disanje postaju tako slabi da je potreban respirator. Oko 10% trebaju intravensku ishranu ili preko gastrostome (sonda postavljena u želudac), jer oslabe lični mišići i mišići za gutanje.

Ako je bolest vrlo teška, krvni tlak nije ustaljen ili osoba može imati nepravilan rad srca ili druge poremećaje funkcije autonomnog živčanog sustava. Jedan oblik GuillainBarréova sindroma stvara neuobičajenu skupinu simptoma pri kojima postaju paralizirani pokreti očiju, hodanje teško, a normalni refleksi nestaju. Ukupno, oko 5% ljudi s GuillainBarréovim sindromom umre zbog te bolesti.

Dijagnoza

Kako laboratorijske pretrage ne mogu specifično dijagnosticirati GuillainBarréov sindrom, liječnici moraju prepoznati bolest po njenom obrascu simptoma. Analiza cerebrospinalne tekućine iz kralješnice (dobivena lumbalnom punkcijom), elektromiografija, pretrage živčane provodljivosti i pretrage krvi rade se uglavnom da se isključe drugi mogući uzroci jake slabosti.

Liječenje

GuillainBarréov sindrom je vrlo ozbiljna bolest koja zahtijeva hitni smještaj u bolnicu, jer se može brzo pogoršati. Od najveće je važnosti postavljanje dijagnoze, jer čim prije počne odgovarajuće liječenje, to su veće mogućnosti da će ishod biti dobar. Bolesnike se brižno nadzire tako da se, ako je potrebno, disanje može potpomoći respiratorom. Medicinske sestre poduzimaju mjere opreza da se ne razviju dekubitusi i ozljede stavljanjem mekih madraca i obrtanjem bolesnika svakih 2 sata. Za sprječavanja ukrućivanja mišića i za očuvanje funkcije zglobova i mišića važna je fizikalna terapija.

Jednom kada se dijagnoza postavi, liječenje izbora je plazmafereza kojom se iz krvi filtriraju otrovne tvari, ili infuzija autoimunog globulina. Kortikosteroide se više ne preporučuje jer nemaju dokazan dobar učinak, a mogu u stvari bolest pogoršati.

Stanje ljudi s GuillainBarréovim sindromom može se poboljšati samo od sebe, ali oporavak bez liječenja može trajati dugo vremena. Ljudima koje se rano počnu liječiti, stanje se poboljša vrlo brzo―radi se o danima ili tjednima. Inače oporavak traje nekoliko mjeseci, ali se većina oporavi gotovo u potpunosti. Oko 30% (a čak i veći postotak oboljele djece) ima zaostalu slabost nakon 3 godine. Nakon početnog oporavka oko 10% ljudi dobiva recidiv i razvije kroničnu recidivirajuću polineuropatiju. Za taj trajni oblik GuillainBarréova sindroma mogu biti od koristi imunoglobulini i kortikosteroidi. Pomažu i plazmafereza i lijekovi koji potiskuju imunološki sustav.