Osteomijelitis

Osteomijelitis je infekcija kostiju koju najčešće uzrokuju bakterije, a ponekad i gljivice.

Kad je kost inficirana, meki unutrašnji dio kosti (koštana srž) otekne. Oteklina pritišće tvrdi vanjski zid kosti, krvne žile u koštanoj srži se zatvore smanjujući ili prekidajući dotok krvi u kost. Bez odgovarajuće krvne opskrbe dio kosti odumire. Infekcija se također može proširiti u okolinu tvoreći nakupinu gnoja (apsces) u okolnom mekom tkivu kao što je mišić.

Uzroci

Kosti koje su obično dobro zaštićene od infekcije, mogu se inficirati na tri načina: krvotokom, izravnim prodorom ili od infekcija iz okolnog mekog tkiva.

Infekcija se može proširiti krvotokom iz drugog dijela tijela. Infekcija obično nastaje na krajevima kostiju ruke i noge u djece, te u kralješnici (columna vertebralis) kod odraslih. Bubrežni bolesnici na dijalizi ili intravenski narkomani su osobito osjetljivi na infekciju kralješnice (vertebralni osteomijelitis). Infekcija se može dogoditi u slučajevima kad se komad metala nalazi uz kost kao što je slučaj u liječenju prijeloma kuka ili drugih kostiju. Bakterija koja uzrokuje tuberkulozu može inficirati kralješnicu (Pottova bolest).

Organizmi mogu ući izravno u kost kroz otvoreni prijelom tijekom operacije kosti ili od zaraženih objekata koji se pričvršćuju u kost. Infekcija umjetnog zgloba nastaje obično tijekom kirurškog zahvata, a može se proširiti na susjednu kost. Infekcija mekog tkiva oko kosti može se proširiti u kost nakon nekoliko dana ili tjedana. Infekcija mekog tkiva može započeti u području oštećenom ozljedom, zračenjem, rakom ili kožnim ulkusima uzrokovanim slabom cirkulacijom ili dijabetesom. Infekcija sinusa, desni ili zuba može se proširiti u lubanju.

Simptomi

U djece infekcija kosti nastala iz krvotoka uzrokuje vrućicu i ponekad danima poslije, bol u inficiranoj kosti. Područje iznad kosti može biti bolno osjetljivo, otečeno i pri pokretu bolno.

Infekcije kralješnice obično se razvijaju postupno, uzrokujući trajnu bol u leđima i osjetljivost na dodir. Bol se povećava pri pokretu, a smanjuje u mirovanju, nakon grijanja ili uzimanja analgetika. Često nema vrućice koja je uobičajeni znak infekcije.

Infekcija kosti nastala od infekcije okolnog mekog tkiva ili izravnim prodorom uzročnika uzrokuje bol i oteklinu iznad kosti; u okolnom tkivu može nastati apsces. Ova infekcija ne mora izazvati vrućicu, a krvne pretrage mogu biti uredne. Osoba koja ima infekciju umjetnog zgloba obično ima trajnu bol u tom području.

Ako liječenje infekcije kosti nije uspješno može se razviti kronični osteomijelitis. Ponekad ovaj tip infekcije nije zamjetljiv dugo vremena jer ne uzrokuje simptome mjesecima i godinama. Češće, kronični osteomijelitis uzrokuje bol u kosti, infekciju u mekom tkivu iznad kosti koja se ponavlja i trajnu ili povremenu pojavu gnoja u koži. Gnoj se pojavljuje na površini kože kad probije put od kosti kroz kožu do površine (sinusni trakt).

Dijagnoza

Simptomi i nalaz tijekom fizikalnog pregleda mogu upućivati na osteomijelitis. Scintigrafija s tehnecijem gotovo uvijek prikaže inficirana područja kosti, osim u djece, dok se promjene ne moraju vidjeti na rendgenskoj snimci, osobito u razdoblju od tri tjedna nakon pojave prvih simptoma. Kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR) također mogu prikazati inficirano područje kosti. Međutim ove pretrage ne mogu uvijek razlikovati infekciju od drugih bolesti kostiju. Da bi dijagnosticirao infekciju kosti i odredio bakteriju koja je uzrokuje, liječnik može uzeti uzorke krvi, gnoja, zglobne tekućine ili same kosti. Obično se kod infekcija kralješnice uzorak tkiva uzima iglom (iglena biopsija) ili prilikom operacije.

Liječenje

Za djecu i odrasle koji su nedavno dobili infekciju kosti putem krvotoka antibiotici su najučinkovitija terapija. Ako se uzročnik infekcije ne može utvrditi koriste se antibiotici za Staphylococcus aureus, bakteriju koja je najčešće odgovorna za infekciju, a u nekim slučajevima koriste se i drugi antibiotici. Ovisno o težini infekcije antibiotici se prvo mogu davati intravenski, a zatim oralo (na usta) tijekom 4 do 6 tjedana liječenja. Nekim je ljudima terapija potrebna više mjeseci. Ako je infekcija utvrđena u ranom stadiju kirurški zahvat obično nije nužan. Međutim, ponekad se apsces prazni kirurški.

Za odrasle koji imaju infekciju kralješnice obično se daju antibiotici 6 do 8 tjedana, ponekad uz mirovanje u krevetu. Kirurški zahvat može biti potreban za pražnjenje apscesa ili za učvršćenje zahvaćenog kralješka. Ako je infekcija kosti posljedica infekcije okolnog mekog tkiva liječenje je složenije. Obično se odumrlo tkivo i kost uklanjaju kirurški, a prazni prostor se nadomješta zdravom kosti, mišićima ili kožom. A zatim se infekcija liječi antibioticima.

Inficirani umjetni zglob obično se zamjenjuje novim. Antibiotici se mogu davati nekoliko tjedana prije zahvata kako bi se umjetni zglob izvadio i novi stavio tijekom jednog zahvata. Ponekad liječenje nije uspješno pa se infekcija nastavlja što zahtjeva spajanje kostiju ili amputaciju okrajine. Infekciju koja se širi u kost iz ulkusa stopala nastalu uslijed slabe cirkulacije ili šećerne bolesti mogu prouzročiti različite bakterije, a teško se liječe samo antibioticima. Liječenje može zahtijevati uklanjanje inficirane kosti