Nefrogeni (bubrežni) dijabetes insipidus

Nefrogeni dijabetes insipidus je poremećaj kod kojega bubrezi stvaraju veliku količinu razrijeđene mokraće jer ne reagiraju na antidiuretski hormon i ne mogu koncentrirati mokraću.

I dijabetes insipidus i bolje poznata vrsta dijabetesa, diabetes mellitus (šećerna bolest) dovode do izlučivanja velike količine mokraće. Po svemu drugome, ova dva tipa dijabetesa potpuno su različita.

Uzroci

Normalno, bubrezi podešavaju koncentraciju mokraće ovisno o potrebama tijela. Bubrezi to podešavanje obavljaju kao odgovor na razinu antidiuretskog hormona u krvi. Antidiuretski hormon, kojega izlučuje hipofiza, daje znak bubrezima kako trebaju čuvati vodu i koncentrirati mokraću.

Postoje dvije vrste dijabetes insipidusa. Kod nefrogenog (bubrežnog) dijabetes insipidusa, bubrezi ne odgovaraju na antidiuretski hormon, tako da nastavljaju izlučivati veliku količinu razrijeđene mokraće. Kod druge vrste, hipofiza ne izlučuje antidiuretski hormon.

Nefrogeni dijabetes insipidus može biti nasljedan. Gen koji uzrokuje ovaj poremećaj je recesivan i sadrži ga samo X kromosom, tako da se obično samo u dječaka razviju simptomi. Međutim, ženske osobe koje su nosioci gena, mogu prenijeti bolest na svoje sinove. Drugi uzroci nefrogenog dijabetes insipidusa uključuju korištenje određenih lijekova koji mogu oštetiti bubrege. Ti lijekovi obuhvaćaju aminoglikozidne antibiotike; demeklociklin, druge antibiotike; i litij, koji se primjenjuje kod maničnodepresivnih poremećaja.

Simptomi i dijagnoza

Kada je nefrogeni dijabetes insipidus nasljedan, simptomi obično započinju ubrzo nakon rođenja. Simptomi su pretjerano izražena žeđ (polidipsija) i izlučivanje velikih količina razrijeđenog urina (poliurija). Budući da djeca ne mogu kazati da su žedna, mogu vrlo dehidrirati. Može se razviti vrućica praćena povraćanjem i grčevima nalik na one kod padavice (konvulzije).

Ako se nefrogeni dijabetes insipidus ne dijagnosticira i ne liječi vrlo brzo, može doći do oštećenja mozga, što ostavlja dijete trajno mentalno zaostalim. Česta događanja dehidracije mogu također usporiti tjelesni razvoj. Međutim, ako se dijete s ovim poremećajem liječi vjerojatno će se normalno razvijati.

Liječnik sumnja na nefrogeni dijabetes insipidus na osnovi simptoma. Laboratorijskim nalazima otkriva se visoka razina natrija u krvi i vrlo razrijeđena mokraća. Osim toga, rad bubrega djeluje normalan. Dijagnoza se potvrđuje testirajući odgovor bubrega na antidiuretski hormon koristeći test lišavanja vode.

Liječenje

Za sprječavanje dehidracije ljudi s nefrogenim dijabetes insipidusom moraju uvijek piti odgovarajuće količine vode čim osjete žeđ. Dojenčadi i maloj djeci voda se mora davati često. Nije vjerojatno da će ljudi koji piju odgovarajuću količinu vode dehidrirati, ali dulja razdoblja bez vode (u pravilu više od 12 sati) mogu dovesti do teške dehidracije. Mogu biti od pomoći određeni lijekovi, poput tijazidnih diuretika (npr. hidroklorotijazid) i nesteroidni antiupalni lijekovi (npr. indometacin ili tolmetin).