Pijelonefritis

Pijelonefritis je bakterijska infekcija jednog ili oba bubrega.

Escherichia coli, bakterija koja se normalno nalazi u debelom crijevu, uzrokuje oko 90% infekcija bubrega u ljudi koji žive unutar zajednica, no samo oko 50% infekcija u bolnicama. Infekcije obično nastaju uzlaznim putem, “penjanjem” uzročnika iz područja spolnih organa u mjehur. Kod zdravog mokraćnog sustava, infekciju penjanjem uz mokraćovode u bubrege tijelo sprječava time što mlaz mokraće ispire uzročnike van i zatvaranjem ulaza mokraćovoda na mjestu njihovog ulaska u mjehur. Međutim, svako fizičko sprječavanje toka mokraće, poput bubrežnog kamenca ili povećanja prostate, ili vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode povećava mogućnost nastanka infekcije bubrega.

Infekcije se mogu širiti iz drugih dijelova tijela u bubrege krvotokom. Infekcija kože stafilokokom može se, primjerice, proširiti na bubrege kroz krv.

Druga stanja koja povećavaju opasnost od infekcije bubrega su trudnoća, šećerna bolest i stanja kod kojih je smanjena sposobnost tijela u borbi protiv infekcije.

Simptomi

Simptomi infekcije bubrega obično započinju iznenada sa tresavicom, vrućicom, boli u jednoj od strana donjeg dijela leđa, mučninom i povraćanjem.

Oko trećina ljudi s infekcijom bubrega također ima znakove infekcije donjeg mokraćnog sustava, uključujući često, i bolno mokrenje. Jedan ili oba bubrega mogu biti povećani i bolni a bol se osjeća u slabini na zahvaćenoj strani. Ponekad se mišići trbušne stijenke čvrsto stegnu. Osoba može doživjeti napad jake boli uzrokovane stezanjem (spazmom) jednog od mokraćovoda (renalna, bubrežna kolika). Spazme mogu izazvati nadražaji zbog infekcije ili prolaska bubrežnog kamenca. U djece simptomi infekcije bubrega su često slabo izraženi i teže ih se prepoznaje. Kod dugotrajne infekcije (kronični pijelonefritis) bol može biti neodređena, a vrućica se može pojavljivati i nestajati ili je uopće ne mora biti. Kronični pijelonefritis razvija se samo u ljudi s teškom osnovnom bolešću, poput začepljenja mokraćnog sustava, velikih bubrežnih kamenaca koji dugo traju ili, najčešće, zbog povratka mokraće iz mjehura u mokraćovode u vrlo male djece. Kronični pijelonefritis može oštetiti bubrege do te mjere da više ne rade kako treba. Ishod je zatajenje bubrega.

Dijagnoza

Tipični simptomi infekcije bubrega navode liječnika na izvođenje dviju uobičajenih laboratorijskih pretraga kako bi se utvrdilo jesu li bubrezi inficirani. To su: analiza uzorka mokraće pod mikroskopom i uzgoj bakterija u uzorku mokraće (urinokultura) kako bi se utvrdilo koje se to bakterije tamo nalaze.

Dodatne pretrage izvode se u ljudi koji imaju jaku bol u slabinama uslijed bubrežne kolike, u onih koji ne reagiraju na liječenje antibioticima unutar 48 sati i muškaraca, jer se u njih infekcija bubrega vrlo rijetko razvija. U tim slučajevima izvedeni prikazi ultrazvukom ili rendgenom mogu otkriti bubrežne kamence, poremećaje građe ili druge uzroke začepljenja mokraćnih putova.

Liječenje

Čim se dijagnoza bubrežne infekcije čini vjerojatnom, a uzorci krvi i mokraće su uzeti za laboratorijske pretrage, započinje se liječenje antibioticima. Izbor lijeka i njegova količina može se podesiti ovisno o rezultatima laboratorijskih pretraga. Liječenje antibioticima u svrhu sprječavanja vraćanja infekcije obično se nastavlja tijekom 2 tjedna, ali može trajati i do 6 tjedana u muškaraca, kod kojih je infekciju teže iskorijeniti. Posljednji uzorak mokraće obično se uzima 4 do 6 tjedana nakon završetka antibiotskog liječenja kako bismo se osigurali da je infekcija iskorijenjena.

Ako pretrage otkriju stanje koje predstavlja sklonost razvoju infekcije, poput začepljenja, poremećaja građe ili kamenca, za njegovo ispravljanje može biti potreban kirurški zahvat.

Ljudima s čestim infekcijama bubrega ili onima čije se infekcije vraćaju nakon završenog antibiotskog liječenja, može se, u svrhu sprječavanja infekcije, savjetovati svakodnevno uzimanje malih doza antibiotika. Nije poznato koliko treba trajati to liječenje, ali se često prekida nakon godine dana. Ako se infekcija vrati, liječenje se može nastaviti bez ograničenja.