Limfoidna intersticijska pneumonija

Limfoidna intersticijska pneumonija je limfocitna infiltracija alveolarnog intersticija i alveolarnih prostora. Uzrok bolesti je nepoznat. Najčešće pogađa djecu zaraženu HIVom i osobe sa autoimunom bolešću bilo kojeg uzrasta. Simptomi i znakovi su kašalj, progresivna dispneja i krepitacije. Dijagnoza počiva na anamnezi, fizikalnom pregledu, radiološkim pretragama, testovima plućne funkcije i biopsiji pluća. Liječi se kortikosteroidima i citostaticima, odnosno jednim i drugim. Petogodišnje preživljenje iznosi 50 do 66%.

Limfoidna intersticijska pneumonija (LIP) je rijetka bolest za koju je karakteristična infiltracija alveola i alveolarnih septa malim limfocitima i različitim brojem plazma stanica. Mogu se naći i nekazeozni granulomi, ali su obično rijetki i neupadljivi.

LIP je najčešća bolest pluća nakon Pneumocystis infekcije u HIVpozitivne djece a potvrđuje dijagnozu AIDS–a u do 1/2 HIVpozitivne djece. LIP pogađa <1% odraslih sa ili bez HIV infekcije. Žene obolijevaju češće.

Pretpostavlja se da bi uzrok bolesti mogao biti autoimuni proces ili nespecifičan odgovor na infekciju Epstein–Barrovim virusom, HIVom ili drugim virusima. Na autoimunu etiologiju upućuje česta udruženost sa Sjögrenovim sindromom (25% slučajeva) i drugim autoimunim bolestima (npr. SLE, RA, Hashimotov tiroiditis—14% slučajeva). Na indirektnu virusnu etiologiju ukazuje česta udruženost sa imunodeficijentnim stanjima (HIV/ AIDS, kombinacija s raznim imunodeficijencijama, agamaglobulinemija—14% slučajeva), te nalaz DNK Epstein–Barrova virusa i HIV RNK u plućnom tkivu oboljelih od LIP–a. Prema ovoj teoriji, LIP je krajnja manifestacija normalne sposobnosti limfoidnog tkiva u plućima da se odupre naletu inhaliranih ili cirkulirajućih antigena.

Simptomi i znakovi

U odraslih, LIP se manifestira progresivnom dispnejom i kašljem, koji napreduju mjesecima ili, u nekim slučajevima, i godinama. Prosječno se javlja oko 54. godine. Mršavljenje, vrućica, artralgije i noćno znojenje se javljaju, ali ne baš često.

U djece LIP je praćen bronhospazmom, kašljem i/ili respiratornim distresom te zaostajanjem u rastu, obično u 2. ili 3. godini.

Auskultacija pluća otkriva krepitacije. Hepatosplenomegalija, artritis i limfadenopatija su neuobičajeni a upućuju na pridruženu ili neku drugu bolest.

Dijagnoza

Dijagnoza počiva na anamnezi, fizikalnom pregledu, radiološkim pretragama i testovima plućne funkcije, a potvrđuje se biopsijom pluća.

RTG pluća pokazuje obostrano bazalno linearne retikularne ili nodularne sjene; nespecifičan nalaz koji se viđa kod brojnih bolesti pluća. Alveolarne sjene, sačasta pluća, ili obje promjene, nalaze se kod uznapredovalije bolesti. HRCT pluća pruža bolji uvid u obim promjena, anatomiju hilusa i zahvaćanje pleure. Karakteristični nalazi su: centrolobularni i subpleuralni čvorići, zadebljanje bronhovaskularnih struktura, zasjenjenje poput mliječnog stakla, i rijetko, difuzne cistične strukture.

Testovi plućne funkcije pokazuju restriktivni poremećaj ventilacije s redukcijom plućnih volumena i DLco, uz očuvan protok zraka. Moguća je jača hipoksemija. Bronhoalveolarnu lavažu treba uraditi radi isključivanja infekcije, a može otkriti povećan broj limfocita.

Oko 80% bolesnika ima patološki nalaz serumskih proteina; najčešće poliklonalnu gamopatiju i, naročito u djece, hipogamaglobulinemiju, čiji je značaj nepoznat. Ovi su elementi dovoljni da se HIVpozitivnoj djeci potvrdi dijagnoza. U odraslih, za dijagnozu je potrebno dokazati širenje infiltracije limfocita i drugih imunih stanica (plazmocita, imunoblasta i histiocita) u alveolarna septa. Zametna središta i multinuklearne orijaške stanice sa nekazeoznim granulomima se također nalaze. Infiltrati se povremeno raspoređuju duž bronha i krvnih žila, ali najčešće duž alveolarnih pregrada. Imunohistokemijska bojenja i protočna citrometrija moraju se izvesti na tkivnim uzorcima kako bi se razlučilo LIP od primarnih limfoma. Kod LIP–a su stanični infiltrati poliklonski (i T i B stanice), dok su kod limfoma infiltrati monoklonski.

Prognoza i liječenje

Prava priroda bolesti i prognoza LIP–a su nedovoljno razumljivi. Dobra prognoza ovisi o težini radioloških promjena, koje mogu ukazati na snažan imuni odgovor. Ishod može biti spontano povlačenje bolesti, povlačenje nakon liječenja kortikosteroidima ili drugim imunosupresivima, ali i napredovanje prema limfomu ili razvoj plućne fibroze sa respiratornom insuficijencijom. Petogodišnje preživljenje je 50 do 66%. Česti uzroci smrti su infekcije, razvoj limfoma (5%) i progresivna fibroza.

Liječi se kortikosteroidima i citostaticima, odnosno sa obadva lijeka, ali kao i kod mnogih drugih ILD, učinkovitost ove terapije je nepoznata.