Kronična eozinofilna pneumonija

Kronična eozinofilna pneumonija je kronično, patološko nakupljanje eozinofila u plućima.

Prevalencija i incidencija kronične eozinofilne pneumonije (KEP) je nepoznata. Etiološki se ova pneumonija povezuje sa alergijskom dijatezom. Većina oboljelih su nepušači.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Pacijenti se obično javljaju zbog galopirajućih simptoma: kašlja, vrućice, sve otežanijeg disanja, mršavljenja, piskanja u prsima i noćnog znojenja. Astma prati ili je prethodila bolesti u >50% slučajeva.

Dijagnoza zahtijeva isključenje svih infekcija a počiva na: kliničkoj slici, pretragama krvi i RTG–u pluća. Eozinofilija u perifernoj krvi, jako ubrzana SE, sideropenična anemija i trombocitoza su najučestaliji nalazi. Radiološki nalazi na plućima—bilateralne periferne ili subpleuralne sjene (u oko 60% slučajeva), najčešće u srednjim i gornjim plućnim poljima—su opisani kao “fotografski negativ” plućnog edema. Ovakvi su nalazi praktično patognomonični (iako se viđaju u <25% bolesnika) za eozinofilnu pneumoniju. Sličan izgled promjena postoji i na CT–u kod praktično svih bolesnika. Eozinofilija u bronhoalveolarnom lavatu >40% upućuje na KEP. Serijski pregledi bronoalveolarnog lavata mogu poslužiti za praćenje toka bolesti. Histološki pregled bioptata pokazuje eozinofile i histiocite u alveolama i intersticiju, uključujući multinuklearne orijaške stanice i BOOP. Fibroza je minimalna.

Liječenje

Pacijenti sa KEP podjednako reagiraju na IV ili peroralne kortikosteroide. Izostanak odgovora ukazuje na drugu dijagnozu. Liječenje započinje prednizonom 40 do 60 mg 1×/dan. Kliničko poboljšanje je upadljivo i brzo; često u prvih 48 h. Potpuno povlačenje simptoma i RTG promjena događa se unutar 14 dana u većine bolesnika, a u roku od mjesec dana gotovo u svih. Simptomi i RTG promjene na plućima su pouzdani i učinkoviti pokazatelji uspješnosti terapije. Iako je CT senzitivnija metoda za otkrivanje RTG promjena na plućima, nema nikakve koristi od njegovog ponavljanja. Broj eozinofila u perifernoj krvi, SE i razina IgE mogu poslužiti za praćenje kliničkog toka bolesti za trajanja terapije. Međutim, nemaju svi bolesnici patološke laboratorijske nalaze.

Recidiv simptoma ili radioloških promjena na plućima se javlja u 50 do 80% slučajeva bilo nakon prekida terapije, ili što je rjeđe, nakon što se smanji doza kortikosteroida. Recidiv se može javiti mjesecima i godinama nakon prve epizode bolesti. Stoga, kortikosteroidnu terapiju katkad treba davati doživotno. Inhalacijski kortikosteroidi (npr. flutikazon ili beklometazon 500 do 700 μg 2×/dan) su se pokazali učinkovitima, posebno zato jer omogućavaju da se smanji doza održavanja oralnih kortikosteroida.

KEP povremeno dovodi do fiziološki važne, ireverzibilne fibroze, premda je smrtni ishod izuzetno rijedak. Recidiv nije pokazatelj neuspješne terapije, lošije prognoze ili većeg morbiditeta. Bolesnici i dalje povoljno odgovaraju na kortikosteroidnu terapiju, slično kao i prije recidiva. Trajna bronhoopstrukcija može zaostati u nekih bolesnika nakon oporavka, ali to obično ima graničan klinički značaj.