Ovisnost o kokainu

Velike doze kokaina mogu izazvati euforično uzbuđenje ili simptome nalik na shizofreniju. Psihička i tjelesna ovisnost može dovesti do jake ovisnosti.

Većina korisnika kokaina su povremeni rekreacijski korisnici koji svojevoljno ograničavaju njihovu primjenu. Međutim, uzimanje kokaina i razvoj ovisničkog ponašanja su se u nekih korisnika u Sjevernoj Americi povećali, premda se opaža nedavni pad. Dostupnost biološki jako aktivnih oblika, poput “kreka“ (crack), pogoršala je problem ovisnosti o kokainu.

Premda se većina kokaina u SAD–u uzima ušmrkavanjem, sve je raširenije pušenje “krek“ kokaina. Hidroklorid se pretvara u labilniji oblik dodavanjem, obično NaHCO3, vode i topline. Stvoreni materijal izgara a nastali dim se udiše. Djelovanje nastupa brže a učinak je jači. Zloporaba “kreka“ nije se proširila na predgrađa niti na srednji sloj gradskog stanovništva; i dalje su primarni korisnici Amerikanci s niskim prihodima.

Na kokain se razvija tolerancija, a prekid obilnog uzimanja je obilježen pospanošću, pojačanim apetitom i depresijom. Nakon razdoblja apstinencije postoji jaka sklonost nastavku uzimanja droge.

Simptomi i znakovi

Kratkotrajna primjena: Učinci ovise o različitim načinima uzimanja. Kad se injicira ili puši, kokain izaziva hiperstimulaciju, budnost, euforiju i osjećaj sposobnosti i snage. Ekscitacija je jaka i slična onoj koju izaziva injekcija amfetamina. U korisnika koji ušmrkavaju kokainski prah ti su osjećaji manje izraženi i manje disruptivni.

Predoziranje može izazvati drhtavice, konvulzije i delirij. Može doći do smrti uslijed IM, aritmija i zatajenja srca. Bolesnici s izrazitom kliničkom toksičnošću mogu, na genskoj osnovi, imati smanjenje (atipično) serumske kolinesteraze, enzima potrebnog za klirens kokaina. Istovremena promjena kokaina i alkohola dovodi do stvaranja kondenzacijskog produkta, kokaetilena, koji ima stimulacijske osobine i može doprinijeti toksičnosti.

Dugotrajna primjena: Budući da je kokain droga vrlo kratkog djelovanja, teški ovisnici ga mogu injicirati ili pušiti svakih 10 do 15 min. Ovo ponavljanje izaziva toksične učinke, poput tahikardije, hipertenzije, midrijaze, mišićnih grčeva, nesanice i izrazite nervoze. Mogu se razviti halucinacije, paranoidne deluzije i agresivno ponašanje, što može učiniti osobu opasnom. Zjenice se maksimalno proširene a simpatomimetski učinci droge povećavaju srčanu frekvenciju i krvni tlak.

U kompulzivnog teškog ovisnika pojavljuju se teški toksični učinci. Rijetko, ponavljano ušmrkavanje dovodi do perforacije nosnog septuma zbog lokalne ishemije. Ponavljano pušenje hlapljivog “krek“ kokaina u velikim dozama može imati ozbiljne toksične kardiovaskularne posljedice i posljedice po ponašanje.

Liječenje

Liječenje akutne intoksikacije kokainom u pravilu nije potrebno jer je droga iznimno kratkog djelovanja. Ako je zbog predoziranja potrebno nešto poduzeti, mogu se IV primijeniti barbiturati ili diazepam, no pravilan pristup se sastoji u pažljivom nadzoru i potpornoj njezi. Antikonvulzivi ne sprječavaju konvulzije izazvane predoziranjem kokainom. Hipertermija ili znakovito povišen krvni tlak, do čega dolazi rijetko, se moraju liječiti.

Za prekid dugotrajne primjene potrebna je znatna pomoć, a depresija do koje može doći zahtijeva pažljiv nadzor i liječenje. Postoje mnogi oblici nespecifičnog liječenja, uključujući grupe za potporu i samo–pomoć te posebne telefonske linije. Postoji i iznimno skupo bolničko liječenje.

O liječenju novorođenčadi rođene od ovisnica se raspravlja pod Prenatalno izlaganje drogi na str. 2283.