Ovisnost o amfetaminima

Amfetamini se mogu uzimati u obliku pilula, injekcije, mogu se ušmrkivati ili pušiti. Amfetamini poboljšavaju raspoloženje; pojačavaju budnost, pažnju, koncentraciju i poboljšavaju fizičke sposobnosti; te opći dobar osjećaj. Dugotrajno uzimanje može izazvati ovisnost.

Među lijekovima koji se svrstavaju u amfetamine su amfetamin i metamfetamin (poznat pod imenom led, kristal, kristalni met, speed, crank ili glass).

Metamfetamin, koji se ponekad primjenjuje u zdravstvene svrhe (kod poremećaja s nedostatkom pažnje–hiperaktivnošću, gojaznosti i narkolepsije) se lako proizvodi na nezakonit način a njegovo uzimanje je postalo prošireno u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i Sjevernoj Americi. Nezakonito uzimanje metamfetamina je glavni oblik zloporabe amfetamina u Sjevernoj Americi.

Simptomi i znakovi

Kratkotrajna primjena: Psihološki učinci amfetamina su slični onima koje izaziva kokain a to su budnost, euforija i osjećaj sposobnosti i moći. U muškaraca amfetamini tipično izazivaju erektilnu disfunkciju, ali povećavaju spolnu želju. Primjena je povezana s nesigurnim spolnim odnosima te su korisnici u većoj opasnosti od spolnih bolesti, uključujući i infekciju HIV–om.

Dugotrajna primjena: Dokazano je kako ponavljano uzimanje amfetamina uzrokuje smrt velikog broja moždanih stanica. Ponavljano uzimanje također izaziva ovisnost. Tolerancija se razvija polako, no u konačnici se u tijelo mogu unositi količine nekoliko stotina puta veće od one uzimane na početku. Tolerancija na različite učinke se razvija nejednako, tako da tahikardija i pojačana budnost nestaju, ali se mogu pojaviti halucinacije i iluzije. Međutim, čak i ogromne doze su rijetko smrtonosne. Opisano je kako su dugotrajni korisnici injicirali čak 15.000 mg amfetamina u 24 h, bez uočljive akutne bolesti.

Osobe koje zlorabe amfetamin su sklone nesrećama, jer droga izaziva ekscitaciju i grandioznost, nakon kojih slijedi pretjerani umor i nespavanje. Primijenjen IV, amfetamin može dovesti do izraženog antisocijalnog ponašanja te može ubrzati razvoj napada shizofrenije.

Dugotrajna primjena velikih doza IV ili na usta može dovesti do paranoidne psihoze. Samo jedna velika doza ili ponavljane umjerene doze rijetko izazivaju psihozu. Tipične osobine obuhvaćaju iluziju proganjanja, ideje odnosa i osjećaj svemoći. Osobe koje uzimaju velike doze IV obično prihvaćaju činjenicu da će konačno dobiti paranoju i često na to ne reagiraju. Bez obzira na to, kod vrlo intenzivne primjene droge ili nakon mnogih tjedana uzimanja, budnost se može smanjiti a korisnik može podleći iluzijama. Oporavak od, čak dugotrajne amfetaminske psihoze je čest. Jako dezorganizirani i paranoidni korisnici se oporavljaju sporo ali potpuno. Izraženiji simptomi jenjavaju za nekoliko dana ili tjedana, ali određeni stupanj smetenosti, gubitka pamćenja i iluzija često traje mjesecima.

Kod ponavljane primjene metamfetamina dolazi do sindroma iscrpljenja, koji obuhvaća izraziti umor i potrebu za snom, nakon razdoblja stimulacije. Metamfetamin također može izazvati psihozu kod koje bolesnik na krivi način tumači postupke drugih, halucinira i postaje nestvarno sumnjičav. Neki korisnici osjećaju produljenu depresiju, tijekom koje je moguće samoubojstvo. Primjena metamfetamina je također dovela do smrtnih ishoda pripisanih teškoj dehidraciji, diseminiranoj intravaskularnoj koagulaciji i zatajenju bubrega. U korisnika je velika učestalost karijesa koji zahvaća više zubiju; uzroci su smanjena salivacija, kiseli produkti gorenja i loša oralna higijena.

Premda nakon prestanka uzimanja metamfetamina ili drugih amfetamina nema stereotipnog apstinencijskog sindroma, dolazi do promjena na EEG–u, za koje neki smatraju da zadovoljavaju mjerila fizičke ovisnosti. Nagli prekid uzimanja može razotkriti prikrivenu depresiju ili ubrzati jaku depresivnu reakciju. Ustezanje često uslijedi nakon 2 do 3 dana jakog umora ili pospanosti i depresije.

Liječenje

Akutna primjena: Osobe u akutno agitiranom psihotičnom stanju, s paranoidnim iluzijama te slušnim i vidnim halucinacijama, odgovaraju dobro na fenotijazine; klorpromazin u dozi od 25 do 50 mg IM brzo poboljšava ovo stanje, ali može izazvati tešku položajnu hipotenziju. Učinkovit je i haloperidol u dozi od 2,5 do 5 mg IM; on rijetko izaziva hipotenziju, ali može izazvati uznemirujuću akutnu ekstrapiramidalnu motoričku reakciju. Ozdravljenju često vodi tješenje i tiho, nezastrašujuće okruženje, a to je često i sve što je potrebno. Amonijev klorid 1 g PO svaka 2 do 4 h, u svrhu zakiseljenja mokraće ubrzava izlučivanje amfetamina.

Kronična primjena: U nekih bolesnika je učinkovita kognitivno–bihevioralna terapija (oblik psihoterapije). Kad se s uzimanjem amfetamina prekine, ponekad se javlja depresija koja, ako simptomi traju tjednima, može odgovoriti na antidepresive.