Ujed grinje

Među brojnim vrstama grinja vjerojatno najčešće su pješčane buhe (Tunga penetrans = tungijaza). To su larve grinja koje su ubikvitarne u vanjskom svijetu, izuzev u suhim predjelima. One se zakvače za kožu, u njoj se hrane uzrokujući izrazito intenzivan svrbež, a potom otpadnu. Izvan SAD–a mogu prenositi Rickettsiu tsutsugamushi (vidi str. 1493). Ne prave rovove u koži, a zbog veličine ih se vrlo teško primijeti.

U česte vrste grinja, koje grizu i prave rovove u koži, spadaju Sarcoptes scabiei, koji uzrokuje svrab (vidi str. 995) i Demodex, koji izaziva dermatitis sličan svrabu gotovo isključivo u životinja, ali je i mogući etiološki agens rozacee.

Dermatitis uzrokuju grinje koje katkad ugrizu čovjeka, ali su uobičajeni ektoparaziti na pticama, glodavcima ili kućnim ljubimcima i grinje koje se nalaze u materijalima biljnog porijekla ili uz uskladištenu hranu. Prva skupina uključuje ptičje grinje koje napadaju osoblje koje rukuje živom peradi ili pticama kućnim ljubimcima ili koji na svojim kućama imaju ptičja gnijezda. Ljude mogu ugristi i grinje s glodavaca, mačaka, pasa (osobito štenaca) i kunića, te grinje svinjske šuge (Sarcoptes scabiei var suis) na svinjskim farmama ili sa svinja–kućnih ljubimaca.

Slamnata grinja (Pyemotes tritici) se najčešće nalazi u sjemenkama, slami, sjenu i drugim biljnim materijalima. Ona je parazit na mekotkivnim kukcima koji se nalaze ili su bili u takvim materijalima. Ove grinje ubadaju ljude koji rade sa sjemenskim i slamnatim tvarima u žitnicama i one koje rade aranžmane od suhih biljaka.

Nekoliko vrsta grinja, koje se nalaze u skladištima žitnih proizvoda, sira i ostale hrane, uzrokuju dermatitis ili “trgovčev svrab” premda ne grizu, jer je osoblje često senzibilizirano na alergene takvih grinja ili na njihove izlučevine.

Grinje iz kućne prašine ne grizu. One se hrane oljuštenim stanicama s površine kože, na jastucima, madracima i podovima (posebno na tepisima). Mnoge osobe su hipersenzitivne na alergene što potječu od grinje iz kućne prašine i njihovih izlučevina, što se očituje alergijskim reakcijama dišnog sustava.

Simptomi i znakovi

Većina uboda izaziva neku vrstu dermatitisa sa svrbežom koji je najintenzivniji nakon uboda pješčane buhe. Dijagnoza uboda grinja koje ne buše rovove se pretpostavlja na osnovu bolesnikove anamneze (npr. okoliš u kojem živi, radi i provodi slobodno vrijeme) i fizikalnog pregleda. Grinje se rijetko nađu jer otpadnu nakon uboda, a kožna reakcija je odgođena, pa većina bolesnika traži pomoć liječnika tek nakon nekoliko dana. Lezije nastale ubodima različitih grinja nije moguće međusobno razlikovati, a djelomično sliče i na druge kožne promjene, poput uboda kukaca, kontaktnog dermatitisa i folikulitisa. Dijagnoza grinja koje buše rovove se može potvrditi biopsijom kože.

Liječenje

Liječenje uboda grinja koje ne buše rovove je simptomatsko i provodi se lokalnim kortikosteroidima i oralnim antihistaminicima radi kontrole svrbeža dok ne prestane hipersenzitivna reakcija. Raspravljanjem o mogućim uzrocima liječnik može pomoći bolesniku da izbjegne ponovljenu izloženost grinjama. Liječenje ugriza Demodexa treba provoditi u konzultaciji s veterinarom. Vidi str. 997 za liječenje skabijesa, str. 386 za liječenje respiratorne hipersenzitivnosti i str. 1353 za liječenje ostalih alergijskih reakcija.