Ugrizi drugih gmazova

U značajne ugrize drugih gmazova ubrajaju se ugrizi otrovnih guštera, aligatora, krokodila i iguana.

Samo su dvije vrste guštera otrovne—“čudovište rijeke Gila” tj. otrovni bradavičar (Heloderma suspectum), koji se nalazi na jugozapadu SAD–a i susjednim dijelovima Meksika, i srodni (H. horridum) iz Meksika. Njihov otrov, donekle sličan otrovima nekih jamičarki (vidi gore), sadrži serotonin, arginin esterazu, hijaluronidazu, fosfolipazu A2 i jedan ili više kalikreina iz sline. Ne sadrži neurotoksine ili enzime koji remete koagulaciju.

Ugrizi su rijetko fatalni. Otrovni gušteri kod ugriza čvrsto stisnu žrtvu i potom ubacuju otrov. U prirodi je najprije potrebno guštera skinuti sa žrtve kliještama, plamenikom paleći kožu ili potapanjem cijele životinje pod vodu. U hospitalnim uvjetima liječenje se sastoji od potpornih mjera sličnih onima koje se preporučuju kod ugriza zmije otrovnice. Ne postoji komercijalni protuotrov. Ranu treba pregledati ne bi li se otkrio slomljeni ili zaostali zub i očistiti. Ne preporučuje se profilaksa antibioticima.

Ugrizi aligatora i krokodila najčešće su posljedica nepravilnog postupanja, iako su susreti u prirodi vrlo rijetki. Ugrizi nisu otrovni, ali na mjestima ugriza postoji velika sklonost Aeromonas spp. infekcijama mekih tkiva, pa ih se općenito tretira kao velike povrede. Rane se ispiru i čiste od nekrotičnog tkiva, a potom se napravi odgođeno primarno zatvaranje ili dopusti cijeljenje sekundarnom obradom. Profilaktički se bolesnicima daju klindamicin i kotrimoksazol (1. izbor) ili tetraciklini.

Ugrizi i ogrebotine iguane su to češći što ih se više drži kao kućne ljubimce. Rane su površne, a liječenje lokalno. Infekcije mekih tkiva su rijetke, a ako nastanu najčešće je uzročnik Salmonella, koju treba liječiti fluorokinolonima.