Stresni prijelom metatarzusa

Metatarzalni stresni prijelom zahvaća dijafize metatarzalnih kostiju a nastaje zbog ponavljanog opterećenja nosivih kostiju težinom vlastitog tijela.

Stresni prijelomi ne nastaju uslijed upadljive ozljede (npr. pada, udarca) već nakon ponavljanog opterećenja. Stresni prijelomi metatarzusa (prijelomi uslijed marša) obično nastaju u trkača i tjelesno nepripremljenih osoba koje pješice prelaze velike udaljenosti (npr. vojni novaci); najčešće nastaju u području 2. metatarzalne kosti. Faktori rizika su stopalo s visokim lukom, loše amortizirajuća obuća i osteoporoza; ovi prijelomi također mogu biti znak ženskog sportskog tijasa (amenoreja, poremećaji prehrane i osteoporoza).

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Tipični početni simptom je bol u prednjem dijelu stopala, koja se pojavljuje nakon dugog ili teškog napora a koja nakon prestanka napora prestaje. Prilikom kasnijih napora, bol se javlja sve ranije te može postati tako jaka da onemogućava vježbanje i traje čak i kad bolesnik nije u stojećem stavu.

Preporučuje se učiniti uobičajene rendgenske slike, no one mogu biti uredne sve dok se, nakon 2–3 tj. ne stvori kalus. Za postavljanje konačne dijagnoze često je potrebna pretraga kostiju pomoću tehnecij difosfonata. Žene s ponavljanim strenim prijelomima mogu imati osteoporozu te bi trebale uraditi denzitometriju kostiju (vidi str. 306).

Liječenje

Liječenje obuhvaća smanjenje opterećenja vlastitom težinom zahvaćenog stopala te u početku korištenje štaka i drvene obuće ili druge vrste ortopedske. Imobilizacija gipsom (longeta) je rijetko potrebna; ako se učini, treba trajati samo 1–2 tj. jer može izazvati značajnu atrofiju mišića i produljiti rehabilitaciju. Cijeljenje obično traje 3–12 tj.