Ozljede rotatorne manžete ramena

Ozljede rotatorne manžete ramena obuhvaćaju istegnuće, tendinitis i djelomične ili potpune razdore.

Rotatorna manžeta ramena se sastoji od mišića supraspinatusa, infraspinatusa, teres minora i subskapularisa (SITS) a pomaže pri stabilizaciji glenoidne fose lopatice kod mnogih pokreta ruke iznad glave u sportu (npr. bacanja lopte, plivanja, dizanja utega, serviranja). Ozljede mogu obuhvaćati istegnuće, tendinitis i djelomično ili potpuno otrgnuće.

Tendinitis tipično nastaje zbog udaranja tetive supraspinatusa između glave humerusa i korakoakromijalnog luka (akromiona, akromioklavikularnog zgloba, korakoidnog nastavka i korakoakromijalnog ligamenta). Smatra se da je ova tetiva osobito osjetljiva jer blizu insercije na velikoj izbočini ima slabo vaskularizirano područje. Nastala upalna reakcija i edem nadalje sužavaju subakromijalni prostor, ubrzavajući proces. Ako se on ne prekine, može doći do tendinitisa, fibroze te ponekad do djelomičnog ili potpunog otrgnuća. Degenerativni tendinitis ovojnice ramena je čest u starijih (>40 god.) osoba koje se ne bave sportom. Subakromijalni (subdeltoidni) burzitis često nastaje zbog ozljede ovojnice ramena.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi burzitisa obuhvaćaju bol u ramenu, osobito prilikom podizanja ruke iznad glave, te slabost. Bol se obično pojačava u području abdukcije ili fleksije ramena između 80° i 120° (bolni luk pokreta) a nema je ili je minimalna u području <80° ili >120°. Znakovi se po izraženosti razlikuju. Nepotpuni razdori tetiva i tendinitis stvaraju slične simptome.

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike i tjelesnog pregleda. Manžeta ramena se ne može neposredno opipati, ali se može pregledati posredno prema pokretima kojima se ispituju pojedini mišići; znakovita bol ili slabost se smatra pozitivnim znakom.

Supraspinatus se pregledava tako da bolesnik odolijeva pritisku prema dolje s rukama u fleksiji prema naprijed a palcima koji pokazuju prema dolje (test “prazne konzerve”).

Infraspinatus i teres minor se pregledavaju tako da bolesnik odolijeva vanjskom rotacijskom pritisku s odručenim rukama a laktovima savijenim na 90°; u ovom položaju je funkcija ovojnice ramena odvojena od drugih mišića, poput deltoida. Slabost tijekom testa ukazuje na znakovitu disfunkciju manžete ramena (npr. potpuni razdor).

Subscapularis se pregledava tako da bolesnik odolijeva unutarnjem rotacijskom pritisku, ili tako da bolesnik postavi dorsum šake na leđa a potom pokuša odvojiti ruku (test odvajanja).

U druge testove spadaju Apleyev test češanja, Neerov test i Hawkinsov test. Apleyevim testom češanja se ispituje opseg pokreta ramena tako da bolesnik mora pokušati dohvatiti lopaticu na suprotnoj strani: Posezanje prema gore, iza vrata i do suprotne lopatice vrhovima prstiju ispituje abdukciju i vanjsku rotaciju; posezanje prema dolje, iza leđa i poprijeko, do suprotne lopatice dorzumom šake ispituje addukciju u unutarnju rotaciju. Neerovim testom se ispituje uklještenje tetiva ovojnice ramena ispod korakoakromijalnog luka; ono se izvodi postavljanjem ruke bolesnika u forsiranu fleksiju (ruka dignuta iznad glave) uz pronaciju čitave ruke. Hawkinsovim testom se također ispituje uklještenje; on se izvodi podizanjem ruke bolesnika na 90° uz prisilnu unutarnju rotaciju ramena.

Akromioklavikularne i sternoklavikularne zglobove, vratnu kralježnicu, tetive bicepsa i ramena treba opipati kako bi se otkrilo bol ili deformaciju te isključilo tegobe povezane s ovim područjima.

Prilikom pregleda ramena uvijek treba pregledati i vrat jer se bol iz vratne kralježnice može širiti u rame (osobito kod C5 radikulopatije).

Ako se sumnja na ozljedu manžete ramena ona se dalje može obrađivati pomoću MR, artroskopije ili i jednog i drugog.

Liječenje

U većini slučajeva je dovoljno mirovanje i vježbe jačanja. Ako je ozljeda teška (npr. potpuni razdor), osobito u mlađeg bolesnika, može biti potreban kirurški zahvat.