Uganuća, istegnuća i razdori tetiva

Do razdora može doći u ligamentima (uganuća), mišićima (istegnuća) ili u tetivama. Razdori se mogu stupnjevati kao minimalni (1. stupnja), umjereni do teški (2. stupnja) ili potpuni (3. stupnja). Razdori trećeg stupnja mogu dovesti do nestabilnosti zgloba a od uganuća 2. stupnja se razlikuju po ishodu testa opterećenja. Razdori tetiva trećeg stupnja remete mišićnu funkciju. Svi se razdori liječe analgeticima, imobilizacijom, a neka od uganuća 3. stupnja te razdori tetiva i kirurški.

Uganuća se najčešće zbivaju u akromioklavikularnom zglobu, proksimalnom interfalangealnom zglobu, koljenu (vidi str. 2570) i skočnom zglobu; do razdora tetiva najčešće dolazi u ekstenzornom mehanizmu koljena i Ahilovoj tetivi. Istegnuća često zahvaćaju razne mišiće. Uganuća, istegnuća i razdori tetiva uzrokuju bol, osjetljivost, i obično, edem. Uganuća drugog stupnja su pri istezanju vrlo bolna. Uganuća trećeg stupnja često dovode do nestabilnosti zgloba jer ligamenti koji stabiliziraju zglob mogu biti prekinuti. Kod razdora tetiva 3. stupnja mišići ne mogu normalno pokrenuti kost za koju se hvataju tetivom; defekt tetive može biti opipljiv.

Stresno testiranje uz krevet bolesnika obuhvaća pasivno otvaranje zgloba u smjeru različitom od normalnog opsega pokreta (stresno) kako bi se utvrdila nestabilnost zgloba; ovaj test pomaže pri razlikovanju uganuća 2. i 3. stupnja. Budući da spazam mišića tijekom akutno bolnih ozljeda može zamaskirati nestabilnost zgloba, okolne mišiće je potrebno što više opustiti, a pretraga se ponavlja uz sve jaču silu svaki sljedeći put. Nalazi se uspoređuju s onima na suprotnoj, neozlijeđenoj strani. Kod uganuća 2. stupnja, stres je bolan, a otvaranje zgloba ograničeno. Kod uganuća 3. stupnja stres je manje bolan jer je ligament potpuno rastrgan i ne isteže se, a otvaranje zgloba je manje ograničeno. Ako je mišićni spazam jak, pretragu treba ponoviti nakon injekcije lokalnog anestetika, sistemske analgezije ili sedacije ili nakon nekoliko dana, kad je spazam popustio.

Svi se razdori liječe pomoću RICE (engl. rest–mirovanja, ice–leda, compression–kompresije, elevation–podizanja ekstremiteta—vidi str. 2559) postupka te, ako je potrebno, analgeticima. Razdori prvog stupnja se obično najbolje liječe ranom imobilizacijom. Blagi razdori 2. stupnja se često imobiliziraju omčom ili udlagom tijekom nekoliko dana. Teška uganuća 2. stupnja i neka uganuća 3. stupnja i razdori tetiva se imobiliziraju tijekom više dana ili tjedana, ponekad pomoću gipsa. Mnoga uganuća 3. stupnja i razdore tetiva treba operirati.