Sindrom odjeljka

Sindrom odjeljka je povećanje tkivnog tlaka unutar uskog prostora fascije, što dovodi do ishemije tkiva. Najraniji simptom je bol koja nije razmjerna stupnju ozljede. Dijagnoza se postavlja mjerenjem tlaka u odjeljku. Liječi se fasciotomijom.

Sindrom odjeljka je niz zbivanja koji potiču jedni druge. Počinje edemom tkiva do kojeg dolazi uvijek nakon ozljede (npr. uslijed oticanja mekih tkiva ili hematoma). Ako do tog edema dolazi u fascijalnom odjeljku, tipično prednjem ili stražnjem odjeljku noge, ne preostaje dovoljno mjesta za širenje tkiva, tako da se intersticijski tlak (u odjeljku) povećava. Kada tlak u odjeljku dosegne 20 mmHg, stanična se perfuzija usporava i napokon prestaje. (NAPOMENA: Budući da je tlak od 20 mmHg puno manji od arterijskog tlaka, prekid dotoka krvi stanicama može uslijediti puno prije nego što nestane puls.) Nastala ishemija tkiva nadalje pogoršava edem u začaranom krugu. Kako ishemija napreduje, mišići nekrotiziraju, prijeteći gubitkom ekstremiteta, te, ukoliko se promjena ne liječi, smrću. Sindrom odjeljka može također nastati zbog ishemije tkiva uslijed ozljede arterije.

Česti uzroci su prijelomi, jake kontuzije te rijeko, ugrizi zmija, imobilizacija gipsom i drugi čvrsti omotači koji onemogućavaju nastanak edema i time povećavaju tlak u odjeljku.

Do sindroma odjeljka obično dolazi s prednje strane potkoljenice. Najraniji simptom je bol koja se pojačava. Ona je tipično nesrazmjerna stupnju očite ozljede a pojačava se pasivnim istezanjem mišića unutar odjeljka (npr. kod prednjeg odjeljka noge pasivnom fleksijom palca kojom se istežu mišići ekstenzori palca). Kasniji nalazi su pet “P”, tj. znakovi ishemije tkiva (pain–bol, paresthesias–parestezije, paralysis–paraliza, pallor–bljedilo i pulselessness–oslabljen ili nepalpabilan puls); odjeljci mogu biti napeti prilikom palpacije.

Dijagnoza se postavlja mjerenjem tlaka u odjeljku (normalno, 20 mmHg), obično na tržištu dostupnim kateterom. Tlakovi od 20– 40 mmHg se ponekad mogu liječiti konzervativno, analgeticima, podizanjem noge i imobilizacijom; gipsani zavoji se odstranjuju ili prorezuju. Kod tlakova od 20–40 mmHg je obično potrebna hitna fasciotomija kako bi se tlak snizio.

Dijagnozu se mora postaviti a liječenje započeti prije nego što se razviju bljedilo i nedostatak pulsa, koji ukazuju na nekrozu. Ako dođe do nekroze, može biti potrebna amputacija. Nekroza može dovesti do rabdomiolize i infekcija.