Posebna iščašenja

Iščašenje ramena: Iščašenja ramena su prednja u 95% bolesnika; uzrok je abdukcija i vanjska rotacija humerusa. Često je ozlijeđen aksilarni živac, ili prelomljeno veliko izbočenje (lat. tuberositas maior), osobito u bolesnika s >45 god. Akormion je izbočen; glava humerusa je pomaknuta prema naprijed i dolje i ne može se opipati u svom uobičajenom položaju. Ispituje se osjet aksilarnog živca. Liječi se obično zatvorenom repozicijom uz sedaciju.

Jedan od mnogih često korištenih zahvata pri repoziciji je trakcija–protutrakcija (vidi SL. 309– 6). Nakon repozicije, zglob se odmah imobilizira omčom i povezom (vidi SL. 309–1).

Sl. 309–6. Metoda trakcije–protutrakcije za repoziciju prednjih iščašenja ramena.

Sl. 309–6. Metoda trakcije–protutrakcije za repoziciju prednjih iščašenja ramena.

Ponekad je iščašenje stražnje—što se često ne opaža (vidi TBL. 309–1)—ili donje (luxatio erecta). U bolesnika s luxatio erecta, također je česta ozljeda brahijalne arterije ili brahijalnog pleksusa.

Iščašenja lakta: Do većine iščašenja lakta dolazi uslijed pada na ispruženu, abduciranu ruku. Ona su česta, i obično stražnja. S njima povezane ozljede mogu obuhvaćati prijelome, ozljede ulnarnog ili medijanog živca i ozljedu brahijalne arterije. Zglob je obično flektiran pod kutem od ~45°, a olekranon je izbočen i nalazi se iza epikondila humerusa; ove anatomske odnose može biti teško utvrditi zbog edema. Repozicija se obično izvodi suzdržanom, nježnom trakcijom nakon sedacije i analgezije.

Subluksacije glave palčane kosti (lakat njegovateljice): U odraslih je glava palčane kosti šira od vrata; zbog toga glava ne pristaje među ligamente koji usko okružuju vrat. Međutim, u male djece (~2–3 god. starosti), glava palčane kosti nije šira od vrata i lako može skliznuti kroz te ligamente (subluksacija glave palčane kosti). Subluksacija nastaje uslijed trakcije podlaktice, kao kad se za ruku prema naprijed povuče malo dijete da brže hoda; međutim, mnogi se njegovatelji ne mogu sjetiti takvog poteza. Simptomi mogu biti bol i osjetljivost na dodir; međutim, većina male djece ne mogu opisati simptome te naprosto štede ozlijeđeni lakat (pseudoparaliza). Nalaz nativne RTG snimke je uredan te ju neki stručnjaci smatraju nepotrebnom, osim ukoliko se klinički ne sumnja na neku drugu dijagnozu. Repozicija može biti dijagnostička i terapijska. Lakat se potpuno istegne i supinira a potom flektira, obično bez sedacije i analgezije. Djeca mogu započeti s pomicanjem lakta za ~20 min. Imobilizacija nije potrebna.

Iščašenja proksimalnog interfalangealnog (PIP) zgloba: PIP iščašenja su česta. Dorzalna iščašenja, koja su češća od volarnih, su obično posljedica hiperekstenzije, kojom se ponekad volarne strukture zgloba pomiču unutar zgloba. Volarna iščašenja mogu probiti središnji dio tetive ekstenzora, uzrokujući deformaciju poput rupice za dugme (vidi str. 331). Iščašenja obično uzrokuju očite deformacije. Treba učiniti postraničnu RTG sliku a pritom ozlijeđeni prst mora biti jasno odvojen od drugih prstiju.

Kod većine iščašenja se izvodi zatvorena repozicija uz provodnu anesteziju prsta; kod dorzalnih iščašenja izvodi se aksijalna trakcija uz volarni pritisak a dorzalni se pritisak izvodi kod volarnih iščašenja. Dorzalna iščašenja se imobiliziraju u fleksiji od 15° kroz 3 tj. Volarna iščašenja se imobiliziraju u ekstenziji 1–2 tj. Kod nekih dorzalnih dislokacija je potrebna otvorena repozicija.

Iščašenja kuka: Većinom su stražnja i nastaju od jake prema natrag usmjerene sile na flektirano koljeno i kuk (npr. udarac o upravljačku ploču automobila). Komplikacije mogu biti ozljeda arterije (osobito ako je iščašenje prednje) s kasnijom avaskularnom nekrozom glave femura i ozljedom ishijatičnog živca. Liječi se što hitnijom repozicijom, nakon koje slijedi mirovanje u krevetu ili imobilizacija zgloba.

Iščašenja koljena (tibiofemoralna):

Većina prednjih iščašenja nastaje uslijed hiperekstenzije; većina stražnjih iščašenja nastaje uslijed od straga usmjerene direktne sile na proksimalni dio tibije dok je koljeno u blagoj fleksiji. Mnoga se iščašenja spontano reponiraju prije medicinske obrade, dovodeći do jake nestabilnosti koljena. Poplitealna je arterija često ozlijeđena, čak i kad se ishemija ne primjećuje. U svakog bolesnika s išèašenjem koljena ili jasnom nestabilnošću koljenog zgloba indicirano je izvoðenje angiografije. Liječi se hitnom repozicijom i kirurškim zahvatom.

Lateralna iščašenja patele: Uobičajeni način nastanka je kontrakcija kvadricepsa uz fleksiju i vanjsku rotaciju tibije. Većina bolesnika ima podležeći petelofemoralni poremećaj. Mnoga iščašenja se spontano reponiraju prije medicinske obrade. Liječi se repozicijom; uz flektirani kuk patela se nježno pomiče prema medijalno uz ekstendirano koljeno. Nakon repozicije se postavlja gipsani cilindrični zavoj ili se izvodi kirurški zahvat.