Kontuzije i laceracije

Posljedice tupe ozljede oka sežu od ozljede kapka do ozljede orbite.

Kapci: Kontuzije kapka (“šljive” oka) imaju veću estetsku važnost od kliničke, premda su nekad praćene ozljedama rožnice i ne treba ih zanemariti. Nekomplicirane kontuzije se liječe nanošenjem leda kako bi se smanjio nastanak edema u prvih 24 do 48 h, a potom se nanose tople komprese koje pomaži pri resorpciji hematoma.

Manje laceracije kapka koje ne zahvaćaju njegov rub niti tarzalnu ploču se mogu zbrinuti najlonskim šavovima (ili u djece, običnim crijevnim šavovima) debljine 6–0 ili 7–0. Laceracije ruba kapka najbolje zbrinjava oftalmološki kirurg, čime se osigurava točno poravnanje rubova i izbjegava stvaranje čvorića u rubu. Velike laceracije kapka, u koje spadaju one medijalnog dijela donjeg kapka (koje mogu zahvaćati i suzni kanalić), laceracije koje zahvaćaju cijelu debljinu kapka i one koje dopiru do orbitalnog masnog tkiva ili tarzalne ploče također treba zbrinuti oftalmološki kirurg.

Očna jabučica: Ozljeda može izazvati krvarenje u spojnicu, prednju očnu sobicu i staklasto tijelo; krvarenje u mrežnicu ili njezino odljuštenje, laceraciju šarenice; kataraktu; dislokaciju leće; glaukom i rupture. Uz opsežni edem ili laceraciju kapka, obrada može biti otežana. Bez obzira na to, budući da je u nekim slučajevima potreban hitni kirurški zahvat kapak se mora otvoriti, pazeći pri tome da se ne pritišće previše prema unutra te se izvodi što potpuniji pregled. U najmanju ruku se bilježe oštrina vida, odgovor zjenica, ekstraokularni pokreti, dubina prednje očne sobice ili krvarenje te postojanje crvenog odraza. Primjena analgetika ili anksiolitika može olakšati izvođenje pregleda. Kapci se mogu otvoriti nježnom i pažljivom primjenom retraktora ili spekula. Hitno liječenje se može poduzeti prije nego što je oftalmolog dostupan, a sastoji se od proširenja zjenice pomoću 1 kapi 1%–tnog ciklopentolata i 1 kapi 2.5%–tnog fenilefrina i postavljanja zaštite, kao i suzbijanja moguće infekcije lokalnim i sistemskim antibioticima na način kako je već opisano kod liječenja intraokularnih stranih tijela. Ako je jabučica lacerirana, treba se ukapati antibiotske kapi, jer nije poželjna primjena masti koje mogu ući u jabučicu. Budući da je gljivično zagađenje otvorenih rana opasno, kortikosteroidi su kontraindicirani, sve dok se rana kirurški ne zbrine. Vrlo rijetko nakon laceracije očne jabučice dolazi do upale drugog oka (simpatička oftalmija—vidi str. 915), što, ako se ne liječi može dovesti do gubitka vida. Mehanizam nastanka je autoimunosna reakcija; kortikosteroidne kapi mogu spriječiti nastanak promjene.

Krvarenje u prednju očnu sobicu (hifema): Ova ozljeda zahtijeva hitnu oftalmološku obradu. Nakon nje može doći do recidivirajućeg krvarenja, glaukoma i prožetosti mrežnice krvlju, što sve može dovesti do trajnog gubitka vida. Osim ukoliko hifema nije tako velika da ometa vid, prevladavaju simptomi popratnih ozljeda. Neposrednim pregledom se tipično u prednjoj očnoj sobici nalazi slojeve krvi ili krvni ugrušak ili oboje. Slojeve krvi se vidi u obliku razine poput meniskusa u donjem dijelu prednje sobice. Manje težak oblik, mikrohifema, se može otkriti neposrednim pregledom u vidu zamućenja u prednjoj sobici, ili pomoću rascjepne svjetiljke u vidu suspenzije eritrocita.

Bolesnik mora mirovati, s glavom uzdignutom pod 30 stupnjeva, a oko se mora zaštititi od dodatne ozljede (kao što je opisano na str. 2587). Bolesnici koji su u velikoj opasnosti od ponovnog krvarenja (npr. oni s velikim hifemama, oni skloni krvarenju, koji uzimaju antikoagulanse ili imaju drepanocitozu), čiji je očni tlak (IOT) teško nadzirati ili oni koji su nesuradljivi, trebaju biti hospitalizirani. Peroralna i lokalna primjena NSAID–a je kontraindicirana jer oni mogu doprinijeti ponovnom krvarenju. Očni se tlak može naglo povisiti (u roku od nekoliko sati, obično u bolesnika s drepanocitozom) ili do povišenja može doći nakon nekoliko mjeseci ili godina. Zbog toga se nekoliko dana očni tlak svakodnevno kontrolira, a zatim se redovito kontrolira sljedećih tjedana i mjeseci, te ukoliko se pojave simptomi (npr. bol u oku, slabljenje vida, mučnina—slično onima kod akutnog glaukoma zatvorenog kuta). Ako se tlak povisi, primjenjuje se 0.5%–tni timolol 2×/dan, 0.2%–tni ili 0.15%–tni brimonidin 2×/ dan, ili oba lijeka. Terapijski odgovor se procjenjuje mjerenjem tlaka, često, i svakih 1 do 2 h, sve dok se ne normalizira ili dok se ne dokaže znakovito smanjenje; potom se tlak obično provjerava jednom ili dvaput dnevno. Često se primjenjuju midrijatici (npr. kapi 1%–tnog atropina 3×/dan, 5 dana) i kortikosteroidi lokalno (npr. 1%–tni prednizolon acetal 4 do 8 ×/dan, 2 do 3 tj.). Primjena aminokapronske kiseline 50 do 100 mg/kg PO svaka 4 h (ne više od 30 g/ dan) 5 dana može prorijediti ponovno krvarenje. Liječnik koji nije oftalmolog ne bi u tim slučajevima smio primjenjivati miotike niti midrijatike. Kod ponavljanog krvarenja sa sekundarnim glaukomom rijetko je potreban kirurški zahvat zbog evakuacije krvi.

Prijelom s rasprsnućem: Prijelom s rasprsnućem nastaje kad tupa ozljeda istiskuje sadržaj orbite kroz najslabiji dio stijenke orbite, što je u pravilu dno. Također može doći i do prijeloma medijalnog zida i krova. Simptomi su dvoslike, enoftalmus, jabučica pomaknuta prema dolje, obamrlost ili utrnulost obraza i gornje usnice (zbog oštećenja infraorbitalnog živca) ili potkožni emfizem. Može doći do krvarenje iz nosa, edema kapka i ekhimoza. Dijagnoza se postavlja pomoću CT–a. Ako dvoslike ili estetski neprihvatljivi enoftalmus traju dulje od 2 tj., indiciran je kirurški zahvat.