Ozljede spolnih organa

Gotovo do svih ozljeda spolnih organa dolazi u muškaraca a obuhvaćaju ozljedu testisa, skrotuma i penisa. Genitalno osakaćivanje žena odstranjenjem klitorisa, koje se izvodi u nekim kulturama mnogi smatraju oblikom genitalne ozljede a neki i oblikom zlostavljanja djece (vidi str. 2512).

Većina ozljeda testisa nastaje uslijed tupe ozljede; penetrirajuće su ozljede testisa rjeđe. Tupa ozljeda može uzrokovati hematom, ili, ako je teška, rupturu testisa.

Ozljeda skrotuma može biti posljedica infekcije, opeklina i avulzija.

Načini nastanka ozljeda penisa su drugačiji. Možda su najčešće ozljede patentnim zatvaračem. Prijelomi penisa, koji su prekidi kavernoznih tijela, najčešće nastaju tijekom spolnog odnosa; također je moguća i ozljeda mokraćne cijevi. Ostali načini su amputacije (obično uslijed samoozljeđivanja ili uslijed zahvaćanja odjeće teškim strojevima) i strangulacije (obično uslijed postavljanja prstenova oko penisa zbog pojačanja erekcije). Penetrirajuće ozljede, uključujući i ugrize životinja i rane od metka su rjeđe i tipično također zahvaćaju uretru.

Komplikacija ozljede može biti Fournierova gangrena, koju izazivaju i aerobne i anaerobne bakterije. Stanja koja joj doprinose su alkoholizam, dijabetes, dugotrajno mirovanje u krevetu kod oslabljenih bolesnika, imunokompromitiranost i trajna kateterizacija mokraćne cijevi. U komplikacije ozljeda spolnih organa spadaju erektilna disfunkcija, infekcija, gubitak tkiva i ožiljkavanje uretre.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Ozljeda testisa i skrotuma može biti bez simptoma ili znakova ili se može očitovati edemom i boli. Hematocele, koja se očituje bolnom opipljivom masom, kao i ekhimoze prepone i perineuma, se mogu razviti kod rupture tunicae albugineae. Prijelom penisa se očituje izrazitim edemom i ekhimozama, te ponekad opipljivom i vidljivom deformacijom. Nekrotizirajuće infekcije skrotuma se u početku očituju bolovima, edemom i vrućicom; napreduju brzo.

Dijagnoza vanjske ozljede skrotuma i penisa se postavlja klinički. Dijagnoza ozljede testisa se postavlja ultrazvučnom pretragom skrotuma. Kod svakog bolesnika s traumom penisa treba učiniti rendgenski prikaz mokraćne cijevi (retrogradni uretrogram), zbog visoke učestalosti istovremenih ozljeda uretre.

Klinički tijek nekrotizirajućih infekcija skrotuma je brzo progresivan, s nekrozom kože, pa čak i septičnim šokom. Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. U početku je skrotum crven, natečen i bolan, a može doći do brzog napredovanja, do stvaranja mjehura, promjene boje i krepitacija. U ranim stadijima, bolesnici često imaju sistemske znakove sepse, koji se čine nesrazmjernima izgledu kože skrotuma.

Liječenje

Bolesnike s penetrirajućim ozljedama ili rupturom testisa treba podvrći kirurškoj eksploraciji i zbrinjavanju; one s nalazima koji ukazuju na rupturu, ali s negativnim nalazom ultrazvučne pretrage skrotuma također treba podvrći eksploraciji. Slično tome, sve rupture penisa i penetrirajuće ozljede treba kirurški eksplorirati a ozljede zbrinuti. Ukoliko je amputirani segment vitalan, amputacije penisa se zbrinjavaju mikrokirurškom reimplantacijom. Kod ozljeda patentnim zatvaračem se injicira lokalni anestetik te se učini jedan pokušaj otvaranja zatvarača nakon podmazivanja mineralnim uljem. Ako taj pokušaj bude neuspješan, kliještima za metal se prereže središnji dio na vrhu zatvarača koji povezuje obje strane zatvarača; potom taj dio otpadne i dvije strane zatvarača se razdvajaju. Liječenje nekrotizirajućih infekcija skrotuma je složenije. Kod njih se mora započeti s IV primjenom antibiotika širokog spektra; treba učiniti opsežnu kiruršku nekrektomiju u operacijskoj dvorani. Često je potrebno preusmjeriti izlučivanje mokraće i fecesa. Tek nakon što se infekcija stavi pod potpun nadzor može se pokušati učiniti rekonstrukciju skrotuma.