Ozljede mokraćnog mjehura

Ozljede mokraćnog mjehura mogu biti tupe ili penetrirajuće. Obje mogu izazvati rupturu; tupa ozljeda može naprosto izazvati kontuzije (oštećenje stijenke mjehura bez izlaženja mokraće). Ruptura može biti intraperitonealna, ekstraperitonealna ili i jedna i druga. Intraperitonealna ruptura obično zahvaća svod mjehura; do nje često dolazi kad je mjehur u vrijeme ozljede pun, i to je najčešći oblik ozljede mjehura u djece, jer se u njih mjehur nalazi u abdomenu. Ekstraperitonealna ruptura je najčešća u odraslih a do nje obično dolazi kod prijeloma zdjelice ili penetrirajuće ozljede. Komplikacije ozljede mjehura su infekcija, inkontinencija i nestabilnost mjehura. Istovremene intraabdominalne i zdjelične ozljede su česte zbog jačine sile koja je potrebna da ozlijedi dobro zaštićeni mjehur.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Simptomi mogu biti suprapubična bol i nemogućnost mokrenja; znakovi mogu biti suprapubična osjetljivost, distenzija te, u slučaju intraperitonealne rupture, odsutna crijevna peristaltika i znakovi podražaja peritoneuma. Na dijagnozu se posumnja na osnovi anamneze, fizikalnog pregleda i hematurije pri pretrazi mokraće. Potvrđuje se retrogradnom cistografijom ili CT–om; RTG slike su točne, ali CT pomaže pri otkrivanju istovremenih ozljeda (npr. prijeloma zdjelice).

Liječenje

Kod svih penetrirajućih ozljeda i intraperitonealnih ruptura potrebno je učiniti kiruršku eksploraciju i zbrinjavanje. Kod kontuzija kirurški zahvat nije potreban, ali ukoliko zbog zdjeličnog hematoma dođe do obilnog krvarenja ili pomaka vrata mjehura što otežava mokrenje, indicirana je kateterizacija. Ukoliko se mokraća slobodno prazni a ozljeda ne zahvaća vrat mjehura, u kojem slučaju je potrebna kirurška eksploracija i zbrinjavanje, ekstraperitonealne rupture se mogu liječiti samo kateterizacijom.

Smrtnost iznosi ~20%, obično uslijed istovremenih teških ozljeda.