Ozljede mokraćne cijevi

Do ozljede mokraćne cijevi obično dolazi u muškaraca. Većina teških ozljeda uretre nastaje uslijed tupe ozljede. Penetrirajuća, izolirana ozljeda uretre je rjeđa; do nje može doći zbog uvođenja predmeta u uretru tijekom spolnog odnosa ili zbog psihijatrijske bolesti.

Ozljede mokraćne cijevi se svrstavaju u nagnječenja, djelomične i potpune prekide a mogu biti stražnje ili prednje. Ozljede stražnjeg dijela uretre obično nastaju uslijed razornih sila prijeloma zdjelice. Ozljede prednjeg dijela uretre su često posljedica ozljeda međice s raskrečenjem. Penetrirajuća i jatrogena ozljeda može biti prednja i stražnja.

Komplikacije su stvaranje striktura, infekcija, erektilna disfunkcija i inkontinencija.

Najvažniji znak ozljede mokraćne cijevi je pojava krvi na vanjskom ušću. Dodatni znakovi su ekhimoze perineuma, skrotuma i penisa, te visoko položena prostata prilikom digitorektalnog pregleda. Dijagnoza se potvrđuje retrogradnom urografijom. Kateterizacija uretre se ne smije pokušavati sve dok se ne učini urografija.

Liječenje

Nagnječenja se bez opasnosti mogu liječiti trajnom transuretralnom kateterizacijom tijekom 10 dana. Djelomični prekidi se najbolje liječe postavljanjem suprapubičnog katetera; međutim, u odabranim slučajevima djelomičnog prekida, može se pokušati primarno zbrinjavanje pomoću katetera.

Potpuni prekidi se liječe drenažom putem suprapubične cistostomije. Ovo rješenje je najjednostavnije i može se bez opasnosti primjenjivati kod svih bolesnika. Konačni kirurški zahvat se odgađa za ~3 mj., sve dok se ožiljno tkivo uretera nije stabiliziralo a bolesnik oporavio od popratnih ozljeda.