Ozljede bubrega

U ozljede bubrega najčešće spadaju laceracije parenhima, no može biti zahvaćen i sabirni sustav kao i krvne žile. Do većine ozljeda dolazi uslijed tupe traume. Postoji pet stupnjeva ozljede (vidi TBL. 314–1). U do 40% bolesnika postoje i ozljede drugih unutarnjih organa (npr. jetre, slezene, tankog crijeva, debelog crijeva, mezenterija, želuca).

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Na dijagnozu treba posumnjati kod svih bolesnika s penetrirajućom ozljedom koja se nalazi između sredine prsnog koša i donjeg dijela abdomena, kao i kod onih sa znakovitom deceleracijskom ozljedom ili neposrednim udarcem u slabinu. Hematurija jako ukazuje na ozljedu bubrega; drugi pokazatelji su tragovi sigurnosnog pojasa, difuzna bol u abdomenu, nagnječenja slabine i prijelomi donjih rebara.

Laboratorijske pretrage trebaju uključivati određivanje Hkt i pretragu mokraće. Budući da se prema stupnju hematurije ne može predvidjeti težina ozljede, za određivanje stupnja ozljede bubrega i otkrivanje popratnih intraabdominalnih ozljeda i komplikacija, uključujući retroperitonealno krvarenje i istjecanje mokraće, često se izvodi CT s kontrastom. Kod tupe ozljede, bolesnici s blagom hematurijom mogu imati nagnječenja ili manje laceracije bubrega, no njih gotovo nikad nije potrebno slikovno prikazivati niti kirurški zbrinjavati. CT treba učiniti kadgod je ozljeda nastala padom s velike visine ili sudarom motornih vozila velike brzine, ili kad bolesnik ima makrohematuriju, mikrohematuriju s hipotenzijom ili hematom slabine. Kod penetrirajuće ozljede, CT treba učiniti kod svakog bolesnika bez obzira na težinu hematurije. Za otkrivanje trajnog ili produljenog krvarenja rijetko se indicira angiografija a može se kombinirati sa selektivnom arterijskom embolizacijom.

Liječenje

Većina tupih ozljeda bubrega, uključujući gotovo sve blage i mnoge ozljede teškog stupnja se mogu bez opasnosti liječiti i bez operacije. Bolesnici moraju strogo mirovati u krevetu sve dok se makrohematurija ne povuče. Kirurško zbrinjavanje je potrebno onima s trajnim krvarenjem, perirenalnim hematomom koji se povećava, i u nekim slučajevima istjecanja mokraće. Kod penetrirajuće ozljede obično je potrebna kirurška eksploracija, premda se u bolesnika kod kojih je CT–om točno određen stupanj ozljede, sa stabilnim krvnim tlakom i bez popratnih intraabdominalnih ozljeda koje treba kirurški zbrinjavati, može postupiti ekspektativno.