Prijelomi sljepoočne kosti

Prijelomi sljepoočne kosti mogu nastati nakon teške tupe ozljede glave a ponekad zahvaćaju strukture uha, uzrokujući gubitak sluha ili paralizu lica.

Na prijelome sljepoočne kosti ukazuje Battleov znak (postaurikularne ekhimoze) i krvarenje iz uha. Krvarenje može dolaziti iz srednjeg uha kroz puknuti bubnjić ili iz prijelomne pukotine u zvukovodu. Hemotimpanum dovodi do plavo–crne boje bubnjića. Otoreja likvora ukazuje na povezanost između srednjeg uha i subarahnoidalnog prostora. Uzdužni prijelomi se mogu proširiti kroz srednje uho i probiti bubnjić; oni uzrokuju paralizu lica u 15% slučajeva, i rijetko uzrokuju senzorineuralni gubitak sluha. Potpuna paraliza lica odgođenog nastanka obično ukazuje na edem neoštećenog živca. Provodni gubitak sluha može nastati sekundarno, uslijed prekida niza slušnih koščica. Poprečni prijelomi prelaze preko kanala i kohleje i skoro uvijek uzrokuju paralizu lica i trajni senzorineuralni gubitak sluha.

Dijagnoza i liječenje

Ako se sumnja na prijelom sljepoočne kosti, preporučuje se odmah učiniti CT glave a posebnu pozornost treba obratiti na sljepoočnu kost. U svih bolesnika s prijelomom sljepoočne kosti treba učiniti audiometriju, premda to ne treba biti odmah. Izvođenje Weberova i Rinneova testa glazbenom vilicom pri fizikalnom pregledu pomaže razlučiti provodnu od senzoneuralne nagluhosti.

Liječenje se zasniva na obradi ozljede facijalnog živca, gubitka sluha i istjecanja likvora. Potpuna, odmah nastala paraliza lica obično ukazuje na prekid facijalnog živca, zbog čega je potrebna kirurška eksploracija i povezivanje krajeva živca. Potpuna paraliza lica odgođenog nastanka se skoro uvijek povlači uz konzervativno liječenje, uključujući i primjenu kortikosteroida. Nepotpuna paraliza lica, bez obzira na to da li nastaje odmah ili kasnije, se skoro uvijek povlači uz konzervativno liječenje.

Kod provodnog gubitka sluha potrebna je rekonstrukcija slušnih koščica, nekoliko tjedana ili mjeseci nakon ozljede. Mogu se očekivati dobri rezultati. Kada dođe do senzorineuralnog gubitka sluha, on je tipično trajan te ne postoji konzervativni niti kirurški način liječenja kojim bi se sluh poboljšao. Međutim, u rijetkim slučajevima fluktuirajućeg senzorineuralnog gubitka sluha može biti indicirana eksplorativna timpanotomija kojom se traga za perilimfatičnom fistulom.

Bolesnike s prijelomom sljepoočne kosti i istjecanjem likvora na uho treba hospitalizirati zbog opasnosti od meningitisa. Istjecanje obično prestaje spontano za nekoliko dana, premda je ponekad potrebno postavljanje lumbalnog drena ili kirurško zatvaranje oštećenja.