Prijelomi nosa

Prijelomi nosnih kostiju ili ozljeda hrskavice mogu dovesti do edema, žarišne boli, hipermobilnosti, krepitacija, epistakse i periorbitalnog podljeva krvi. Dijagnoza se obično postavlja klinički. Liječenje može obuhvaćati repoziciju, stabilizaciju pomoću tamponade nosa i postavljanje udlage.

Nosne kosti su među najčešće slomljenim kostima lica zbog svog središnjeg smještaja i izbočenosti. Ovisno o načinu nastanka, također može doći do prijeloma maksile, orbite ili kribriformne lamine, te ozljeda nazolakrimalnih kanala.

U komplikacije spada estetska deformacija i funkcionalna opstrukcija. Hematom septuma može dovesti do avaskularne ili septične nekroze hrskavice, s posljedičnom deformacijom. Prijelom kribriformne lamine može dovesti do meningitisa ili moždanog apscesa.

Simptomi i znakovi

Trauma lica koja dovodi do epistakse može ukazivati na prijelom nosa. Drugi simptomi i znakovi su jasna ili neupadljiva deformacija nosa, edem, žarišna bol, krepitacije i nestabilnost. Moguće su laceracije, ekhimoze (nosne i periorbitalne), devijacija septuma i opstrukcija nosnih šupljina. Septalni hematom izgleda kao ljubičasto izbočenje septuma. Rinoreja likvora se pojavljuje u obliku prozirne tekućine, ali može biti pomiješana s krvlju te ju može biti teško otkriti.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se zasniva na tjelesnom pregledu. Nativne rendgenske slike nekompliciranog prijeloma nosa ne pomažu, jer je njihova osjetljivost i specifičnost mala. Ako se sumnja na druge prijelome lica ili komplikacije, izvodi se CT kostiju lica.

Hitno je liječenje simptomatsko i obuhvaća hlađenje ledom i analgetike. Repozicija je potrebna samo kod prijeloma koji uzrokuju klinički vidljivu deformaciju ili opstrukciju nosnih šupljina. Završetak repozicije je određen kliničkim izgledom ili uspostavljanjem prohodnosti nosnih šupljina. Zbog toga se repozicija obično odgađa za 3–5 dana nakon ozljede, kako bi edem splasnuo. Prijelomi nosa u odraslih se mogu reponirati nakon primjene lokalne anestezije; u djece je potrebna opća anestezija. Tupi elevator se uvodi kroz nosnice i postavlja ispod utisnute nosne kosti, koju se podiže prema naprijed i lateralno, uz pritisak na drugu stranu nosa kako bi se dorzum doveo u središnju liniju. Nos se može stabilizirati iznutra, tamponiranjem (antibiotikom natopljenom gazom) visoko unutar vestibuluma, kao i pomoću vanjske udlage. Tamponada se ostavlja 4–7 dana; vanjska udlaga se nosi 7–14 dana.

Hrskavične ozljede često nije potrebno reponirati. U rijetkim okolnostima, kad deformacija zaostaje nakon povlačenja edema, obično je dovoljno učiniti repoziciju i imobilizaciju u lokalnoj anesteziji.

Septalni hematomi se moraju odmah incidirati i drenirati kako bi se spriječilo infekciju i nekrozu hrskavice. Prijelome septuma je teško imobilizirati te je često kasnije potreban kirurški zahvat.