Prijelomi donje čeljusti i susjednih struktura

Tupa ozljeda lica može dovesti do prijeloma donje čeljusti i drugih kostiju u središnjem dijelu lica.

Na prijelome čeljusti se posumnja u bolesnika s novonastalom malokluzijom ili žarišnim edemom i boli u području dijela mandibule. Neki prijelomi dovode do opipljive nestabilnosti. Prijelomi kondila mandibule obično uzrokuju bol ispred uške, edem i ograničeno otvaranje usta. Kod jednostranog prijeloma kondila, kad se usta otvore donja čeljust se pomiče na ozlijeđenu stranu.

Prijelomi u središnjem dijelu lica, koje obuhvaća područje od gornjeg ruba orbite do gornjih zuba, mogu uzrokovati nepravilnost u pravilnom obrisu obraza, malarnih izbočenja, zigomatičnog luka ili rubova orbite, kao i infraorbitalnu anesteziju. Enoftalmus i diplopija ukazuju na prijelom dna orbite. Za opisivanje prijeloma gornje čeljusti može se koristiti Le Fort klasifikacija (vidi SL. 312–1). Kad je trauma bila dovoljno jaka da dovede do prijeloma kostiju lica, moguće su ozljeda mozga i prijelom vratnih kralježaka. Kod ozljeda uslijed jakog udarca, krvarenje i edem uslijed prijeloma kostiju lica mogu ugroziti dišne putove.

Kod izoliranih prijeloma mandibule prednost se daje panoramskoj rendgenskoj slici zuba i čeljusti. U svrhu probira na prijelome kostiju lica mogu se učiniti nativne rendgenske (posteroanteriorne, postranične, okluzalne, Waterove i Townove) snimke, no ako je dostupna, treba učiniti i CT; CT se preporučuje i kad se prijelom vidi na nativnim RTG snimkama.

Liječenje

U bolesnika s krvarenjem, edemom ili velikim oštećenjem tkiva, za održavanje otvorenosti dišnih putova može biti potrebna orotrahealna intubacija (vidi str. 527). Konačno liječenje prijeloma kostiju lica je složeno i može uključivati unutarnju fiksaciju.

Prijelomi koji zahvaćaju alveolu zuba su otvoreni prijelomi. Kod njih je potrebno primijeniti antibiotsku profilaksu, peroralno tekućim pripravkom, ili parenteralno.

Kod prijeloma mandibule, liječenje je intermaksilarna fiksacija ili kruta otvorena fiksacija. Ukoliko je fiksaciju moguće učiniti u prvih nekoliko sati nakon ozljede, zbrinjavanje svih laceracija usnice ili usne šupljine treba odgoditi sve dok se prijelom ne reponira. Kod intermaksilarne fiksacije se na zube obje čeljusti pričvršćuju bravice koje se potom, nakon pronalaženja pravilnog zagriza, međusobno povezuju. Bolesnik uvijek treba imati kod sebe škare za žicu, za slučaj povraćanja. Prehrana se ograničava na tekućine, pasirane namirnice i nadopune. Budući da se može prati samo vanjske površine zuba, ispiranje usta tijekom 60 s otopinom 30 ml 0,12%–tnog klorheksidina ujutro i navečer sprječava nastanak plakova, infekcije i halitoze. Vježbe za otvaranje usta obično pomažu pri uspostavi funkcije nakon što se fiksacija odstrani.

Kod kondilarnih prijeloma može biti potrebna vanjska fiksacija u trajanju od samo 2 tj. Međutim, u slučaju obostranog prijeloma kondila s jakim pomakom, može biti potrebna otvorena repozicija i fiksacija. Kondilarni prijelomi u djece se ne smiju kruto imobilizirati jer može doći do ankiloze i deformacije lica. Obično je dovoljna elastična fiksacija tijekom 5 dana.

Sl. 312–1. Le Fortova klasifikacija prijeloma u središnjoj liniji lica.

Sl. 312–1. Le Fortova klasifikacija prijeloma u središnjoj liniji lica.