Ozljeda vanjskog uha

Ozljeda vanjskog uha može dovesti do hematoma, laceracije, otrgnuća ili prijeloma.

Tupa ozljeda uške može izazvati subperihondralni hematom; nakupljanje krvi između perihondrija i hrskavice pretvara ušku u bezobličnu, crveno–ljubičastu masu. Budući da perihondrij krvlju opskrbljuje hrskavicu može doći do infekcije, stvaranja apscesa ili avaskularne nekroze hrskavice. Nastalo uništenje uzrokuje oblik uške poput cvjetače koje je karakteristično za hrvače i boksače. Liječenje se sastoji od odstranjenja ugruška kroz inciziju i sprječavanja ponovnog nakupljanja krvi prošivanjem čitave debljine uške preko zubarske rolice vate ili uvođenjem Penroseova drena uz kompresivni zavoj čime se hrskavica približava svojoj krvnoj opskrbi. Budući da su ove ozljede sklone infekciji, 5 dana peroralno se primjenjuje antibiotik učinkovit protiv stafilokoka (npr. cefaleksin od 500 mg 3×/dan).

Ako laceracije uške zahvaćaju hrskavicu i kožu s obje strane, rubovi kože se spajaju šavovima; potom se hrskavica izvrne prema van vatom natopljenom benzoinom te prekriva zaštitnim zavojem. Šavovi se ne smiju protezati u hrskavicu. Antibiotici se primjenjuju peroralno kako je već gore opisano.

Potpuna ili djelomična otrgnuća zbrinjava otorinolaringolog ili plastični kirurg.

Jaki udarci u mandibulu se mogu prenijeti na prednji zid zvukovoda (stražnji zid glenoidne fose). Pomaknuti ulomci s prelomljenog prednjeg zida mogu uzrokovati stenozu zvukovoda i moraju se reponirati ili kirurški odstraniti u općoj anesteziji.