Udar munje

Udar munje može izazvati zastoj srca, gubitak svijesti i privremene ili trajne neurološke ispade. Rijetke su ozbiljne opekotine i ozljede unutarnjih tkiva. Dijagnoza se postavlja klinički, a potrebno je pratiti rad srca i EKG. Liječenje je potporno.

Udar munje je uzrok 50 do 75 smrti i nekoliko puta više ozbiljnih ozljeda godišnje u SAD. Najugroženiji su visoki objekti. Munja možežrtvu pogoditi direktno ili ozljeda nastaje strujom provedenom kroz podlogu na kojoj stoji ili kroz objekte u blizini. Struja može biti provedena preko vanjskih električnih linija do kućanskih aparata ili telefonskih linija u kući. Snaga udara žrtvu može odbaciti nekoliko metara.

Premda struja nastala udarom munje ima veliku energiju kroz tijelo protječe u vrlo malo vremena (1/10.000 do 1/1000 s). Stoga praktično nikada ne izaziva ozbiljnije kožne povrede, a rijetko nastaje rabdomioliza i ozbiljnija oštećenja unutarnjih tkiva, za razliku od povreda nastalih strujom visoke voltaže iz raznih izvora proizvedenih ljudskom rukom. Ponekad bolesnici imaju intrakranijalno krvarenje.

Simptomi i znakovi

Električni udar može oštetiti srce i izazvati asistoliju ili druge aritmije, ili mozak i izazvati gubitak svijesti, akutnu smetenost ili amneziju.

Keraunoparaliza je paraliza donjih, ponekad i gornjih udova praćena nestankom pulsa, hladnoćom, mrljama na koži te motornim i senzornim deficitom zahvaćenih udova, što je posljedica poremećaja simpatičkog živčanog sustava. Česta je i uglavnom prestaje nakon nekoliko sati, premda povremeno zaostaje izvjesni stupanj trajne pareze. Od ostalih ozljeda mogu se naći manje opekline kože punktiformnog ili razgrananog oblika, perforacija bubnjića i katarakta.

U neurološke komplikacije spadaju smetenost, gubitak pamćenja i periferna neuropatija. Mogu nastati i neurofiziološki problemi poput poremećaja sna i anksioznosti. Kardiorespiratorni zastoj u trenutku samog udara munje je najčešći uzrok smrti. Poremećaji pamćenja, bolni sindromi i oštećenja simpatičkog živčanog sustava su najčešće dugotrajne posljedice.

Dijagnoza i liječenje

Ozljede od udara munje se najčešće dešavaju bez svjedoka pa na njih treba posumnjati kada ljudi pronađeni u otvorenim prostorima imaju amneziju ili su bez svijesti. Kardiorespiratorna reanimacija je neophodna kod zastoja srca ili prestanka disanja uz obaveznu hospitalizaciju i praćenja EKG–a i srčanih enzima. QT interval se može produžiti, a nakon 24 sata moguće su povremene aritmije. Srčane enzime treba odrediti bolesnicima koji se tuže na bol u prsištu, onima s promjenama u EKG–u ili poremećenim duševnim stanjem. Bolesnike s poremećajem mentalnog statusa i one čiji se mentalni status pogorša za vrijeme praćenja, treba uputiti na CT ili MR.

Zbog prijetećeg edema mozga provode se potporne mjere uz ograničavanje unosa tekućine.

Prevencija

Prevencija ozljeda od udara munje uključuje ponašanje prema uputama za takve situacije, poznavanje vremenske prognoze i plan za evakuaciju u sigurnija područja uz dovoljno vremena za bijeg. Ako je grmljavina vrlo jaka ili su pauze između munja <30 s, potrebno je naći zaklon i ostati tamo najmanje 30 minuta od zadnje munje ili grmljavine. Najsigurnije su velike nastanjive građevine i zatvorena prijevozna sredstva. Za vrijeme grmljavine u zatvorenom prostoru treba izbjegavati korištenje vodovodnih i električnih priključaka, stajati dalje od prozora i vrata i ne koristiti računalo ni žični telefon. Ukoliko je nemoguće sakriti se u zatvoren prostor treba izbjegavati uzvisine, visoke objekte, otvorene prostore i vodu.

U ovom poglavlju: