Blefaritis

Blefaritis je upala rubova očnih kapaka koja može biti akutna i kronična. Simptomi i znakovi su svrbež i pečenje ruba kapka uz crvenilo i edem. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze i pregleda. Akutni ulcerirajući blefaritis se obično liječi lokalnom primjenom antibiotika ili sistemnom primjenom antivirusnih lijekova. Akutni neulcerirajući blefaritis se ponekad liječi lokalnom primjenom kortikosteroida. Kronična bolest se liječi higijenom kapaka (seboroični blefaritis), toplim oblozima (disfunkcija Meibomovih žlijezda) i nadomještanjem suza (seboroični blefaritis, disfunkcija Meibomovih žlijezda).

Etiologija

Blefaritis može biti akutni (ulcerirajući ili neulcerirajući) ili kronični (seboroični blefaritis ili disfunkcija Meibomovih žlijezda). Akutni ulcerirajući blefaritis je obično uzrokovan bakterijskom infekcijom (obično stafilokoknom) ruba kapka, na polazištu trepavica, gdje zahvaća folikule trepavica i Meibomove žlijezde. Također može biti uzrokovan virusom (npr. herpes simplexom, varicella zosterom). Akutni neulcerirajući blefaritis je obično uzrokovan alergijskom reakcijom koja zahvaća to područje (npr. atopični blefarodermatitis, sezonski alergijski blefarokonjunktivitis, kontaktni dermatoblefarokonjunktivitis uslijed preosjetljivosti).

Kronični blefaritis je neinfekciozna upala nepoznatog uzroka. Seboroični blefaritis je često povezan sa seboroičnim dermatitisom lica i vlasišta (vidi str. 960). Na ljuskama koje nastaju na rubu kapka često dolazi do sekundarnog naseljavanja bakterija.

Meibomove žlijezde kapka stvaraju lipide (meibum) koji stabiliziraju suze stvarajući lipidni sloj na površini vodenaste sastavnice suza, smanjujući hlapljenje. Kod disfunkcije Meibomovih žlijezda, sastav lipida je poremećen pa se izvodni kanali žlijezda i njihova ušća začepljuju čvrstim, voštanim čepovima, te većina bolesnika ima pojačano hlapljenje suza u suhi keratokonjunktivitis. Bolest je često povezana s rozaceom (vidi str. 946) i opetovanim hordeolima ili halacionima u anamnezi.

Simptomi i znakovi

Svim oblicima blefaritisa su zajednički simptomi svrbež i pečenje ruba kapaka te nadražaj spojnice uz suzenje i fotofobiju.

Kod akutnog ulcerirajućeg blefaritisa u folikulima trepavica se razvijaju male pustule, koje napokon pucaju stvarajući plitke vrijedove po rubovima. Nakon odstranjenja čvrsto pričvršćenih krusta dolazi do krvarenja. Kapci se tijekom spavanja sljepljuju sasušenim sekretom. Opetovani ulcerirajući blefaritis može dovesti do gubitka trepavica i ožiljkavanja kapka.

Kod akutnog neulcerirajućeg blefaritisa, rubovi kapaka postaju edematozni i zacrvenjeni; trepavice mogu biti slijepljene sasušenom seroznom tekućinom.

Kod seboroičnog blefaritisa se na rubovima kapaka razvijaju masne, lako odstranjive ljuske. Kod disfunkcije Meibomovih žlijezda pregledom se otkriva proširena, začepljena ušća žlijezda iz kojih se istiskuje voštani, gusti, žućkasti sadržaj. Većina bolesnika sa seboroičnim blefaritisom i disfunkcijom Meibomovih žlijezda ima sekundarni suhi keratokonjunktivitis, koji također izaziva osjet stranog tijela u oku, struganje, napinjanje i zamaranje oka i zamagljenje vida kod dugotrajnog naprezanja oka.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se obično postavlja pomoću pregleda procjepnom svjetiljkom. Kod kroničnog blefaritisa koji ne odgovara na liječenje potrebno je učiniti biopsiju zbog isključivanja tumora kapka koji može oponašati ovu bolest.

Akutni ulcerirajući blefaritis se liječi antibiotskom mašću (npr. bacitracin/polimiksin B ili 0,3%–tni gentamicin četiri puta dnevno tijekom 7 do 10 dana). Akutni virusni ulcerirajući blefaritis se liječi sistemnim antivirusnim lijekovima (npr. kod herpes simplexa, aciklovirom 400 mg PO tri puta dnevno tijekom 7 dana; kod varicella zostera, aciklovirom 800 mg PO 5 puta/dan tijekom 7 dana).

Liječenje akutnog neulcerirajućeg blefaritisa započinje izbjegavanjem poticajnog djelovanja (npr. trljanja) ili tvari (npr. novih kapi za oči). Povlačenje se može ubrzati stavljanjem hladnih obloga na zatvoreno oko. Ako edem traje >24 h, mogu se lokalno primijeniti kortikosteroidi (npr. 0,1%–tna fluorometolonska mast za oči tri puta dnevno tijekom 7 dana).

Početno liječenje i kod seboroičnog blefaritisa i kod disfunkcije Meibomovih žlijezda je usmjereno protiv sekundarnog suhog keratokonjunktivitisa (vidi str. 899). U većine bolesnika su učinkovite zamjenske suze, blage masti tijekom noći i točkasti čepovi. Prema potrebi, dodatno liječenje seboroičnog blefaritisa se sastoji od nježnog čišćenja ruba kapka vatenim štapićem navlaženim razrijeđenom otopinom dječjeg šampona (2 do 3 kapi u 1/2 šalice tople vode). U slučajevima koji se i nakon više tjedana ne poboljšavaju usprkos čišćenju kapaka, može se dodati lokalna primjena antibiotske masti (bacitracin/polimiksin B ili 10%–tni sulfacetamid dva puta dnevno do 3 mjeseca). Ako je potrebno, dodatno liječenje disfunkcije Meibomovih žlijezda uključuje tople obloge za omekšavanje voštanih čepova i ponekad masiranje kapaka u svrhu istiskivanja zaostalog sekreta koji potom prekriva površinu oka. Također može biti učinkovit tetraciklin (npr. doksiciklin 100 mg 2×/dan, a doza se postupno snižava kroz 3 do 4 mjeseca). Izotretinoin se također može primjenjivati kod disfunkcije Meibomovih žlijezda, no može dovesti do suhoće oka.

Prognoza

Akutni blefaritis najčešće odgovara na liječenje no može se ponavljati i/ili razviti u kronični blefaritis. Kronični blefaritis je po definiciji spor, recidivirajući i otporan na liječenje. Egzacerbacije su nezgodne, neugodne i estetski odbojne, no obično ne dovode do ožiljkavanja rožnice ni do gubitka vida.