Odvajanje od respiratora

Najbolji put prema prekidu mehaničke ventilacije (odvajanje) nije preko postupnog smanjenja razine ventilacijske podrške, već preko utvrđivanja i otklanjanja uzroka zakazivanja disanja. Kad je taj cilj ostvaren, pomoć stroja postaje nepotrebna. Ako su uzroci međutim i dalje nazočni ili je oporavak nepotpun, smanjenje neophodne potpore će samo produžiti liječenje. Danas je jasno da dnevni pokušaji spontanog disanja preko T–ventila efikasnije skraćuju trajanje mehaničke ventilacije nego postupno smanjenje frekvencije disanja SIMV tehnikom ili, prema nekim istraživanjima, tlačno podržavanje.

Kad bolesnik više nije u šoku i postiže primjerenu saturaciju O2 uz FIO2 0,5 i PEEP 7,5 cm H2O, a nema ni neprihvatljivo respiratorno opterećenje (npr. minutna ventilacija >20 l/min), svakodnevno se pokušava spontano disanje preko T–ventila ili uz CPAP od 5 cm H2O. Bolesnici koji su u stanju spontano disati obično imaju duboke i polagane respiracije, za razliku od brzih i površnih, koje su prognostički nepovoljne. To je i formalizirano tzv. RSB indeksom (engl. rapid shallow breathing = brzo plitko disanje), koji se dobije dijeljenjem neasistirane frekvencije disanja (respiracije/min) s respiratornim volumenom (l). RSB indeks <105 govori da će spontano disanje vjerojatno biti uspješno, premda samo jedno mjerenje nema osobitu prediktivnu vrijednost. Odluka o ekstubiranju donosi se posebno, na temelju procjene mentalnog stanja bolesnika, protektivnih dišnih refleksa i prohodnosti dišnih putova.

Premda su sedativi i opioidi neobično važni za udobnost, mir i usklađenost bolesnika s respiratorom, njihova primjena produžava provođenje mehaničke ventilacije. Ovi lijekovi znadu kumulirati pa uzrokuju produženu sedaciju i otežavaju pokušaje odvajanja od aparata, čak i nakon uklanjanja uzroka respiratornog zatajivanja. Zato treba redovito provjeravati dubinu sedacije i te lijekove postupno izostavljati, čim to okolnosti dozvole. U tu svrhu postoje i formalni protokoli, ali je jednostavnije svakodnevno pokušati ustezanje. Infuzija se prekida i gleda je li bolesnik budan i komunikativan ili ga treba ponovo sedirati zbog nemira, neusklađenosti s respiratorom ili fizioloških otklona. Ako je sedacija i dalje potrebna, daje se polovica prethodne doze i po potrebi titrira.