Respiratorni zastoj

Prestanak izmjene plinova u plućima za >5 min može nepovratno oštetiti vitalne organe, navlastito mozak. Gotovo uvijek slijedi i zastoj srca, osim u slučaju hitne uspostave disanja.

Etiologija

Zastoj disanja mogu uzrokovati opstrukcija dišnih putova, oslabljeno disanje zbog živčanih ili mišićnih oštećenja, odnosno predoziranje određenih lijekova.

Začepljenje se može javiti na razini gornjih ili donjih dišnih putova. Dojenčad <3 mjeseca obično diše na nos pa začepljeni nos može biti jedini razlog gornje opstrukcije. Gubitak mišićnog tonusa uz suženje svijesti može u svakom uzrastu izazvati opstrukciju gornjih putova jer korijen jezika zapada u orofarinks. Drugi uzroci začepljenja gornjih dišnih putova su krv, sluz, povraćeni sadržaj, strano tijelo, edem glasnica, upala hipofarinksa, larinksa ili traheje (npr. epiglotitis, krup), novotvorina ili ozljeda. Bolesnici s urođenim malformacijama često imaju nepravilnosti gornjih dišnih putova koje se lako začepe.

Opstrukcija donjih dišnih putova bude posljedica aspiracije, bronhospazma, zapreka u pristupu alveolama (npr. pneumonija, plućni edem, krvarenje u pluća) ili utapljanja.

Slabljenje disanja zbog centralne depresije može biti posljedica predoziranja nekih lijekova, otrovanja ugljičnim monoksidom ili cijanidom, infekcija CNS–a, infarkta ili krvarenja u moždano deblo te intrakranijske hipertenzije zbog ekspanzivnog procesa, hidrocefalusa ili ozljede mozga. Slabost respiratorne muskulature zna nastati zbog ozljede kralježnične moždine, neuromišićnih bolesti (npr. mijastenija, botulizam, poliomijelitis, Guillain–Barréov sindrom), davanja neuromuskulnih blokatora ili metaboličkih otklona.

Klinička slika

Bolesnik u respiratornom arestu je bez svijesti ili upravo pada u nesvijest i cijanotičan je (osim u slučaju teške anemije). Ako se stanje ne korigira, par minuta po nastupu hipoksemije dolazi i do zastoja rada srca.

Prije potpunog zastoja disanja, bolesnici s očuvanim živčanim funkcijama budu nemirni, smeteni i bore se za zrak. Tahikardni su i oznojeni, a opaža se i sternoklavikularno te interkostalno uvlačenje. U bolesnika s oštećenjem CNS–a ili slabošću disanja opažaju se površni, trzajni, nepravilni ili paradoksalni respiratorni pokreti. Osobe s ukliještenim stranim tijelom se guše i ukazuju na vrat.

Dojenčad, posebice <3 mjeseca, upada u akutnu apneju bez upozorenja, u sklopu opsežne infekcije, metaboličkih otklona ili respiratorne iscrpljenosti.

Dijagnoza i liječenje

Respiratorni zastoj je obično klinički očit pa liječenje otpočinje istodobno s dijagnostikom. Prvo se nastoji utvrditi nazočnost stranog tijela koje inače pruža veliki otpor pri pokušaju umjetnog disanja usta na usta ili preko Ambu maske odnosno sličnog poluotvorenog sustava ventilacije. Strano se tijelo zna otkriti prigodom laringoskopije radi endotrahealne intubacije (o ekstrakciji vidi na str. 525).

Liječenje se temelji na oslobađanju dišnih putova, na otvaranju alternativnog puta i na osiguranju mehaničke ventilacije (vidi niže te na str. 544).