Eozinofilija

Kad broj Eo u periferiji bude >450/μL govori se o eozinofiliji. Uzroci su mnogobrojni, no većinom su odraz alergijske reakcije ili infekcije parazitima. Dijagnoza se postavlja selektivnim testiranjem kliničke sumnje na osnovnu bolest, kuda se usmjerava i liječenje.

Eozinofilija pokazuje osobine imunog odgovora: agens kao što je Trichinella spiralis izaziva primarni odgovor s razmjerno niskim razinama Eo, dok reekspozicija uzrokuje povećan ili sekundarni odgovor Eo.

U čimbenike koji smanjuju broj Eo idu β–blokatori, kortikosteroidi, stres, a ponekad i bakterijske ili virusne infekcije. Više spojeva koje oslobađaju mastociti i bazofili potiču proizvodnju Eo preko IgE, npr. eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije, leukotrien B4, kompleks komplementa (C5–C6–C7) i histamin (u uskom rasponu koncentracije).

Stanje može biti primarno (idiopatsko) ili sekundarno uz brojne poremećaje (TBL. 139–1). Alergijske ili atopijske bolesti su vodeći uzroci u SAD, a najčešća temeljna stanja su dišne i kožne bolesti. Skoro svaka invazija tkiva parazitima može izazvati eozinofiliju, osim protozoa i neinvazivnih metazoa, koji je obično ne uzrokuju.

Od neoplastičnih bolesti izrazitu eozinofiliju zna izazvati Hodgkinov limfom (Hodgkinova bolest), dok je eozinofilija rjeđa uz ne–Hodgkinov limfom, kroničnu mijelocitnu i akutnu limfoblastičnu leukemiju. Od solidnih tumora na prvom je mjestu karcinom jajnika. Sindrom plućnih infiltrata s eozinofilijom predstavlja spektar kliničkih slika obilježen eozinofilijom u periferiji i plućnim Eo infiltratima (vidi str. 450 i 1096), obično nepoznata uzroka. Bolesnici s eozinofilnim reakcijama na lijekove mogu biti bez simptoma ili razviti mnoge ispade, poput intersticijskog nefritisa, serumske bolesti, kolestatske žutice, hipersenzitivnog vaskulitisa ili imunoblastne limfadenopatije. Opisano je više stotina ljudi koji su razvili sindrom eozinofilije i mialgije nakon uzimanja L–triptofana radi smirenja ili psihotropnog učinka. Stanje je vjerojatno bilo izazvano onečišćenjem pripravka, a ne samim L–triptofanom. Simptomi (jaki bolovi u mišićima, tendosinovitis, edem mišića, kožni osip) su trajali tjednima i mjesecima, a opisano je i nekoliko smrtnih slučajeva.

TABLICA 139–1

VAŽNIJI UZROCI SEKUNDARNE EOZINOFILIJE

UZROK

PRIMJERI

Alergijske ili atopijske bolesti

Astma, alergijski rinitis, alergijska bronhopulmonalna aspergiloza, profesionalne pneumopatije, urtikarija, ekcem, atopijski dermatitis, alergija na proteine mlijeka, epizodni angioedem s eozinofilijom, reakcije na lijekove

Infestacije parazitima (osobito tkivno invazivnim metazoima) )

Trihineloza, visceralna larva migrans, trihurijaza, askaridoza, strongiloidoza, ankilostomijaza, infekcije metiljima (fasciolijaza, klororkijaza, paragonimijaza), cisticerkoza (Taenia solium), ehinokokoza, filarijaza, shistosomijaza, Pneumocystis jiroveci (ranije P. carinii) infekcija

Neparazitne infekcije

Aspergiloza, bruceloza, bolest mačjeg ogreba, infektivna limfocitoza, klamidijska pneumonija dojenčadi, akutna kokcidioidomikoza, infektivna mononukleoza, mikobakterijske infekcije, šarlah

Tumori

Karcinomi i sarkomi (pluća, guš terače, debelog crijeva, jajnika, vrata maternice), Hodgkinov limfom, ne–Hodgkinov limfom, imunoblastična limfadenopatija

Mijeloproliferativne bolesti

KML

Sindromi plućnih infiltrata s eozinofilijom

Plućna eozinofilija (Löfflerov sindrom), kronična eozinofilna pneumonija, tropska plućna eozinofilija, alergijska bronhopulmonalna aspergiloza, Churg–Straussov sindrom

Kožne bolesti

Eksfolijativni dermatitis, herpetiformni dermatitis, psorijaza, pemfigus

Kolagenoze, vaskulitisi i granulomatozne bolesti (osobito ako zahvaćaju pluća)

Nodozni poliarteritis, RA, sarkoidoza, upalne bolesti crijeva, SLE, sklerodermija, eozinofilni fasciitis, Dresslerov sindrom

Imune bolest (često s ekcemom)

Bolest presatka prema domaćinu, urođene imunodeficijencije (npr. manjak IgA, hiper IgE sindrom, Wiskott–Aldrichov sindrom)

Endokrine bolesti

Hipofunkcija nedbubrežnih žlijezda

Ostalo

Ciroza, radioterapija, peritonealna dijaliza, obiteljska eozinofilija, uzimanje L–triptofana

Dijagnoza i liječenje

Ako KKS otkrije eozinofiliju, izdvojeno brojenje Eo obično nije potrebno. Anamnestički se treba usredotočiti na putovanja, alergije i uzimanje lijekova. Na specifične pretrage upućuje fizikalni nalaz, a dolaze u obzir radiogram prsnog koša, analiza mokraće, funkcijski testovi jetre i bubrega te serološke analize na parazitoze odnosno kolagenoze. Stolica se pretražuje na jajašca parazita, premda negativan nalaz ne isključuje taj uzrok. Tako je za trihinozu potrebna biopsija mišića: dokazivanje visceralne larve migrans ili filarijaze zahtijeva biopsiju drugih tkiva, a za isključivanje specifičnih parazita (npr. Strongyloides sp – vidi str. 1552) valja aspirirati duodenum. Povećane razine vitamina B12, niske razine alkalne fosfataze u L ili abnormalnosti u perifernom razmazu govore za mijeloproliferativnu bolest, kad se obično ide na analizu koštane srži i citogenetske pretrage.

Ako se ne utvrdi osnovni uzrok, pacijenta treba samo pratiti u smislu komplikacija. Kratka kura niskih doza kortikosteroida može sniziti broj Eo ako je riječ o sekundarnoj, nemalignoj eozinofiliji (npr. zbog alergije ili parazitoze). Takav je pokus opravdan ako je eozinofilija dugotrajna i progresivna, bez jasnog, terapijski pristupačnog uzroka.