Hipoproliferacijske anemije

Hipoproliferacijske anemije posljedica su manjka EPO ili smanjenog odgovora na taj hormon; obično su normocitne i normokromne. Vodeći uzroci su bubrežne, metaboličke i endokrine bolesti. Liječenje je usmjereno na osnovnu bolest, a ponekad se dodaje EPO.

Hipoproliferacija je glavni mehanizam anemija pri zatajenju bubrega, hipometaboličkim ili endokrinim deficitima (npr. hipotireoza, hipopituitarizam), odnosno pri hipoproteinemiji. Odgovoran je apsolutan ili relativan manjak EPO. U hipometaboličkim stanjima koštana srž usto slabije odgovara na EPO.

Anemija bubrežne bolesti: Smanjeno stvaranje EPO u bubrezima i težina anemije koreliraju sa stupnjem renalne disfunkcije; anemija se javlja kad klirens kreatinina bude <45 ml/min. Glomerulske bolesti (npr. amiloidoza, dijabetička nefropatija) u pravilu uzrokuju teži oblik anemije u odnosu na razinu bubrežne insuficijencije.

Izraz “anemija kronične bubrežne insuficijencije” odnosi se samo na posljedice manjka EPO, ali joj pridonose i druge promjene. Tako uremiju prati blaga hemoliza nepoznatog uzroka. Rjeđe se javlja fragmentiranje E (traumatska hemolitička anemija) pri oštećenju žilnog endotela (npr. u malignoj hipertenziji, u nodoznom poliarteritisu ili uz akutnu kortikalnu nekrozu). Traumatska hemoliza u djece bude dio hemolitičko–uremičkog sindroma, akutnog, često fatalnog stanja (vidi str. 1070).

Dijagnoza počiva na dokazima zatajenja bubrega i normocitne anemije uz periferno niske Rtc i nedovoljnu eritroidnu hiperplaziju za stupanj anemije. Fragmentiranje E, navlastito uz trombocitopeniju, ukazuje na prateću traumatsku hemolizu.

Liječenje je usmjereno na poboljšanje bubrežne funkcije i povećanje stvaranja E. Ako se bubrezi poprave, anemija se polako povlači. Dijaliziranim bolesnicima eritropoeza se nešto popravlja, ali rijetko dosiže normalne vrijednosti. Terapiju izbora predstavlja EPO u početnim dozama od 50–100 j/kg IV ili SC 3×/tjedan uz dodavanje Fe. Skoro uvijek se najveći porast E postiže između 8. i 12. tjedna terapije. Potom se mogu davati niže doze EPO (oko 1/2 početnih) 1–3×/tjedan. Transfuzije su rijetko potrebne.

Druge hipoproliferacijske anemije: Klinički i laboratorijski nalazi su slični, ali blaži od onih kod uremije. Uzrok anemije pri hipoproteinemiji može biti opći hipometabolizam, koji smanjuje odgovor koštane srži na EPO. Uloga samih bjelančevina u hematopoezi nije jasna.