Anemije kronične bolesti

Anemija kronične bolesti je višeuzročna i često udružena sa sideropenijom. Dijagnoza se temelji na kroničnoj infekciji, upali ili malignitetu, na nalazu mikrocitoze ili granične normocitoze te na vrijednostima transferinskih receptora i feritina između onih kod sideropenije i onih kod sideroblastne anemije. Liječenje je usmjereno na osnovnu bolest, ako je ona ireverzibilna daje se EPO.

Anemija kronične bolesti je druga najčešća slabokrvnost diljem svijeta. Spočetka je normocitna, a kasnije postaje mikrocitna. Glavni je problem da se u odgovoru na anemiju eritroidna masa koštane srži nedovoljno povećava.

Etiologija i patofiziologija

Smatralo se da nastaje u sklopu kroničnih bolesti, većinom infekcija, upalnih bolesti (osobito RA) ili malignoma, no isti proces počinje i akutno, pri skoro svakoj infekciji. Utvrđena su tri mehanizma:

  • Blago skraćenje vijeka E nastaje na nepoznat način uz rak ili kronične granulomatozne upale.
  • Eritropoeza je smanjena zbog pada lučenja EPO i slabijeg odgovora koštane srži na taj hormon.
  • Poremećen je stanični metabolizam Fe.

Stanice retikuluma zadržavaju Fe iz ostarjelih E pa ga nema dovoljno za sintezu Hb; anemija se ne može kompenzirati povećanim stvaranjem E. Otklonima u metabolizmu Fe i stvaranju EPO pridonose citokini porijeklom iz makrofaga (npr. IL–1β, TNF–α, interferon–β) kod upalnih ili malignih bolesti.

Klinička slika i dijagnoza

Klinička slika odgovara onoj osnovne bolesti (infekcija, upala, rak). Anemija bude mikrocitna ili granično normocitna. U tom slučaju treba odrediti serumsko Fe, transferin, transferinske receptore i feritin. Hb je obično >80 μg/L ako anemiji ne pridonose i druge promjene (vidi i TBL. 130–1). Ako uz anemiju kronične bolesti postoji i sideropenija, feritin obično bude <100 ng/ml. Međutim, kako je feritin i reaktant akutne faze, u takvim slučajevima može biti lažno povišen, pa pri razinama >100 ng/ml sideropeniju od anemije kroničnog infekta bolje razlikuje određivanje transferinskih receptora u serumu.

Liječenje

Najvažnije je suzbijanje osnovne bolesti. Budući da je anemija većinom blaga, transfuzije krvi su rijetko indicirane i dovoljna je primjena rekombinantnog EPO. Kako uz smanjeno stvaranje postoji i rezistencija srži na EPO, doze trebaju biti više, 150–300 j/kg SC 3×/tj. Dobar se odgovor očekuje ako nakon 2 tjedna terapije Hb poraste >5 μg/L, a serumski feritin bude <400 ng/ml. Radi osiguranja primjerenog odgovora na EPO potrebno je dodavanje Fe (str. 1039).