Hereditarna sferocitoza i eliptocitoza

Riječ je o urođenim manama E membrane. Simptomi, koji su obično blaži u hereditarnoj eliptocitozi, se sastoje iz anemije različitog intenziteta, žutice i splenomegalije. Dijagnoza se postavlja dokazom smanjene osmotske rezistencije E uz negativan antiglobulinski test. Rijetkim, simptomatskim bolesnicima <45 god treba izvršiti splenektomiju.

Hereditarna sferocitoza (kronični porodični ikterus, urođena hemolitična žutica, kronična akolurična žutica, familijarna sferocitoza, sferocitna anemija) je autosomno dominantno nasljedna bolest s različitom penetrancijom. Prokazuje se hemolizom kuglastih E i anemijom.

Hereditarna eliptocitoza (ovalocitoza) je rijetka autosomno dominantna bolest kod koje su E ovalni ili eliptični. Hemoliza je obično blaga ili izočna, kao i anemija, no često je prati splenomegalija.

Patofiziologija

U oba stanja su za abnormalnosti E odgovorne promjene u membranskim proteinima. U hereditarnoj sferocitozi je površina stanične membrane nerazmjerno mala u odnosu na sadržaj. Time se smanjuje fleksibilnost E potrebna za prolaz kroz mikrocirkulaciju slezene pa tamo dolazi do hemolize.

Klinička slika

Simptomi hereditarne sferocitoze su obično blagi, a slabokrvnost je tako dobro kompenzirana da se i ne prepozna sve dok interkurentna viroza prolazno ne smanji eritropoezu, što naliči aplastičnoj krizi. Ove epizode međutim spontano prolaze s povlačenjem infekcije. U težim slučajevima se uz anemiju razvije i umjerena žutica. Gotovo uvijek postoji splenomegalija, ali rijetko uzrokuje abdominalne tegobe. Javlja se i hepatomegalija. Èesto je vodeći znak kolelitijaza (pigmentni kamenci). Ponekad se nađu urođene abnormalnosti kostura (npr. turicefalija, polidaktilija). Premda jedan ili više članova obitelji mogu imati iste simptome, nerijetko je i nekoliko generacija preskočeno zahvaljujući različitoj penetranciji gena.

Klinička slika hereditarne eliptocitoze je slična, ali blaža.

Dijagnoza

Na ova stanja treba posumnjati u bolesnika s neobjašnjenom hemolizom, osobito uz splenomegaliju, obiteljsku anamnezu sličnih tegoba ili sugestivne promjene E indeksa. Kako su E kuglasti a MCV normalan, prosječni im je promjer smanjen (mikrosferocitoza). MCHC je povišen. Rtc se kreću od 15 do 30%, česta je i leukocitoza.

U obradi se ispituje osmotska rezistencija E (dodavanje E različitim koncentracijama otopine NaCl), autohemoliza (mjeri se stupanj spontane hemolize nakon 48 h sterilne inkubacije), a radi isključenja sferocitoze zbog AIHA traži se i direktni Coombsov test. Fragilnost E je karakteristično povećana, ali može biti normalna u blagim oblicima ako se sterilna, defibrinirana krv prvo ne inkubira 24 h na 37 °C. Autohemoliza je ubrzana, a dodatak glukoze je usporava. Direktni antiglobulinski test je negativan.

Liječenje

Jedino specifično liječenje za oba stanja je splenektomija nakon odgovarajućeg cijepljenja, ali je rijetko potrebna. Indicirana je u bolesnika <45 god s Hb stalno <100 g/L, žuticom ili žučnim kolikama, odnosno duotrajnim aplastičnim krizama. Pored splenektomije vrši se i kolecistektomija ako postoji kolelitijaza ili drugi znakovi kolestaze. Iako sferociti nakon splenektomije ne nestaju, duže ostaju u krvotoku, a tegobe se povlače zajedno s anemijom i retikulocitozom. Osmotska rezistencija (fragilnost E) se međutim ne mijenja.