Zloćudni tumori u trudnoći

Zbog trudnoće ne bi trebalo odgoditi liječenje zloćudnog tumora. Liječenje je slično onome kod žena koje nisu u drugom stanju, osim kod raka rektuma i ginekoloških organa.

Budući da tkiva embrija rastu brže i imaju veći obrt DNK, nalik su na tkiva raka i stoga vrlo osjetljiva na antineoplastične lijekove. Mnogi antimetaboliti i alkilirajuće tvari (npr. busulfan, klorambucil, ciklofosfamid, 6–merkaptopurin, metotreksat) mogu uzrokovati abnormalnosti fetusa. Osobito je problematičan metotreksat; primjena u 1. tromjesečju povećava opasnost od spontanog pobačaja i, ako se trudnoća nastavi, višestrukih kongenitalnih malformacija. Premda se trudnoća često uspješno okonča usprkos liječenju raka, opasnost od oštećenja fetusa liječenjem ponuka neke žene da izaberu prekid trudnoće.

Karcinom rektuma: Kod karcinoma rektuma može biti potrebna histerektomija, u svrhu potpunog odstranjenja tumora. Ako se liječenje provodi nakon 28 tjedana, prije histerektomije se izvodi carski rez kako bi se spasilo dijete.

Karcinom vrata maternice: Čini se kako trudnoća ne pogoršava karcinom cerviksa. Karcinom cerviksa se može razviti tijekom trudnoće i abnormalan nalaz Papanicolaou (Papa) testa ne bi trebalo pripisivati trudnoći. Nakon abnormalnog Papa testa slijedi kolposkopija i biopsije, kada je to indicirano. Konizacija se obično može izbjeći. Ako biopsija pokaže blagu displaziju, normalni je porod moguć a kontrolni pregledi mogu započeti 6 tj. nakon poroda. Kod teške displazije ili karcinoma in situ potrebna je u trudnoći daljnja obrada; kolposkopija je obično dovoljna, no ponekad je potrebna biopsija. Kod invazivnog raka, neki stručnjaci preporučuju da se odmah nakon poroda, ovisno o stadiju invazivne promjene, učini histerektomija. Međutim, drugi preporučuju odgađanje liječenja do 6 tj. nakon poroda jer smatraju kako su opasnosti od histerektomije veće na porodu zbog povećane opskrbe krvlju zdjeličnih organa.

Kod mikroinvazivnog karcinoma (Federation of Gynecology and Obstetrics [FIGO] stadij 0—vidi TBL. 254–5 na str. 2128), liječenje se često odgađa do nakon poroda jer tada mogu postojati konzervativne mogućnosti. Ako se tijekom rane trudnoće postavi dijagnoza invazivnog karcinoma (FIGO stadij IA do IB, tradicionalno se preporučuje neodgodivo, odgovarajuće liječenje raka. Ako se dijagnoza invazivnog karcinoma postavi nakon 20 tj., i ako žena prihvaća nekvantificirano povećanje opasnosti, liječenje se može odgoditi do 3. tromjesečja (npr. 32 tj.) kako bi se omogućilo što bolje sazrijevanje fetusa bez pretjeranog kašnjenja. Kod nekih oblika raka, kemoterapija može izazvati povlačenje tumora, omogućujući fetusu da sazri do mogućnosti preživljavanja prije poduzimanja konačnog liječenja (kirurškog ili zračenjem). Porod se obično završava carskim rezom, no vaginalni porod, premda o tome postoje različita mišljenja, može biti jednako siguran.

Ostali zloćudni tumori ginekoloških organa: Nakon 12 tj. gestacije, rak jajnika se lako previdi; tada se jajnici zajedno s maternicom izdižu iz zdjelice i ne mogu se više lako napipati. Rak jajnika tijekom trudnoće može biti smrtonosan prije završetka trudnoće, ukoliko je bolest jako uznapredovala. Kod bolesnica je potrebno što prije učiniti obostranu adneksektomiju. Rak endometrija i jajovoda se tijekom trudnoće rijetko pojavljuje.

Leukemija i Hodgkinov limfom: Ove su bolesti (vidi Pogl. 142 na str. 1105 i 143 na str. 1116) u trudnoći rijetke. Antineoplastični lijekovi koji se obično primjenjuju povećavaju opasnost od gubitka trudnoće i prirođenih malformacija. Budući da leukemije brzo mogu postati smrtonosne, liječenje se provodi što je prije moguće, bez ikakvog značajnijeg odgađanja u svrhu sazrijevanja fetusa. Ako je Hodgkinov limfom ograničen na područje iznad ošita, može se poduzeti liječenje zračenjem uz zaštitu trbuha. Ako je limfom ispod ošita, može se preporučiti prekid trudnoće.

Rak dojke: Nabreknutost dojki u trudnoći može otežati prepoznavanje raka dojke. Svaku čvrstu (solidnu) ili cističnu nakupinu u dojci bi trebalo obraditi.