Bubrežna insuficijencija u trudnoći

Trudnoća često ne dovodi do pogoršanja bubrežnih bolesti; čini se da do egzacerbacije nezaraznih bubrežnih bolesti dolazi tek kad istodobno postoji nenadzirana hipertenzija. Međutim, obično je značajna bubrežna insuficijencija (serumski kreatinin >270 μmol/L ili BUN >30 mg/dl [>10,5 mmol ureja/L]) prije trudnoće ta, koja priječi ženi da iznese trudnoću do termina.

Kod liječenja je potrebna uska suradnja s nefrologom. Krvni tlak i tjelesna težina se mjere svaka 2 tj.; razine BUN i kreatinina uz klirens kreatinina se mjere često, u razmacima koje nalaže ozbiljnost i napredovanje bolesti. Furosemid se primjenjuje samo za nadzor krvnog tlaka ili kod izrazitih edema; nekim su bolesnicama za nadzor nad krvnim tlakom potrebni drugi lijekovi. Žene mogu biti hospitalizirane nakon 28 tj. kako bi mirovale u krevetu, nadzirale krvni tlak i fetus. Koji se antenatalni testovi izvode ovisi o stadiju trudnoće. Prvo se obično izvodi nonstres test, zatim oksitocinski test ili, ako treba određivanje biofizičkog profila. Ako rezultati ostaju normalni i nezabrinjavajući, trudnoća se nastavlja. Porod prije termina je obično potreban zbog otkrivanja preeklampsije, zastoja u rastu fetusa ili uteroplacentarne insuficijencije. Ponekad pri donošenju odluke o tome kada dovršiti trudnoću pomaže amniocenteza kojom se provjerava zrelost fetalnih pluća; omjer lecitin/sfingomijelin >2:1 ili prisutnost fosfatidilglicerola ukazuje na zrelost. Carski rez je vrlo čest, premda vaginalni porod može biti moguć ako je cerviks zreo a nema očitih prepreka vaginalnom porodu.